Svega i svačeg morali su da se nagledaju ti nesrećnici, tražeći spas od rata i jada. Čemer neuslovnih turskih i grčkih migrantskih centara, bodljikava žica na mađarskoj granici, nepovjerenje i prezir snobovskih Evropljana. Vidjeli su i doživjeli skoro sve. Jedino što nisu jeste to da se zbog njihovih muka za vratove hvataju političari i policajci iz države u kojoj se nalaze na proputovanju. Da su znali kuda prolaze, sigurno bi potražili neki drugi i bezbjedniji put. Možda preko Sahare ili Sjevernog pola.
U opasnoj igri gluvih telefona, koja se u petak odvijala između nadležnih u Savjetu ministara BiH i vlasti Hercegovačko-neretvanskog kantona, skoro da je nevažno ko je prvi prekršio pravila. Da li su to oni iz Sarajeva, koji, navodno, nikom nisu javili da migrante prebacuju u Salakovac, ili su to oni iz Mostara, koji su se oglušili o instrukcije centralnih vlasti.
Ono što ostaje kao bizarni podsjetnik na to u kakvoj zemlji živimo jeste juriš i ukopavanje suprotstavljenih specijalaca s jedne i druge strane Ivan sedla. Scena kao iz partizanskih filmova u kojima se Švabe i naši utrkuju ko će prije do vrha. Slika i prilika duboko podjeljene i nefunkcionalne države, kojoj su nesrećni ljudi samo kolateralna šteta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu