Znate za situaciju kada vam se približi kraj mjeseca, pa u špajzu imate samo pola kese špageta i u frižideru paket viršli, a hoćete dobar ručak.
Svi smo se uljuljkali kao mečke u zimskom snu i čekamo samo da ponovo ugrije sunce. Ljenost je jedna od najvećih ljudskih slabosti, pa u skladu sa tim, ovaj put imate jedan lijeni recept.
Ima li išta ljepše od neplaniranog putovanja. Još ako usput nađeš mesnicu u kojoj nabaviš dobre teleće koljenice, sreći kraja nema.
Ljenost je osobina kreativnih ljudi, koji se uglavnom pravdaju da u trenucima totalne nezainteresovanosti smišljaju nešto novo, da traže inspiraciju ili šta već, a ustvari, jednostavno im se ništa ne radi i samo pokušavaju da izbjegnu dnevne obaveze.
Ponoć već je prošla, vrijeme da se spije... kaže pjesma stara. E, ovaj put nije... Čekamo Novu, ma kakva bila.
Znam da će mi mnogi profesionalci zamjeriti na ovom receptu, ali jednostavno nisam mogao odoliti da ga ne prilagodim našim uslovima.
Dolaze hladni dani i pravo je vrijeme za nekakav zimski kolač, a nema boljeg i lakšeg za spremanje od mafina. Ima bezbroj načina kako ih spremiti, ali ja ih najviše volim kad ih neko drugi spremi.
Prođe i bivši dan bivše države. Na taj dan, prije mnogo godina sve je mirisalo na ražnjiće i čvarke, a sada nažalost, toga je sve manje. Vremena se promijenila, postala bolja... Možda.
Možda zvuči komplikovano, ali je nevjerovatno jednostavno, a ukus je vrhunski.
Veoma je jednostavno za spremanje i nije potrebno puno vremena.
"Jesen u mom sokaku...", kaže stara pjesma, a u to vrijeme sve nekako uspori, kao da se priprema za zimski san.
Za jedne je ova torta najbolja poslastica na svijetu. Jednostavan recept, a ukus oduševljava.
Meso bez sosa je kao čovjek bez odjeće.
Kad se pomene burger uvijek se pomisli na nezdravu i brzu hranu, ali to ne mora biti tako.
Na ovom receptu bi mi pozavidio i čuveni Šon Koneri.
Sa prvim danima jeseni na pijačne tezge stižu nam plodovi jedne od najljepših mediteranskih voćki - nar, mogranj ili morski šipak, kako god ga zvali, ali ipak meni je najdraži latinski naziv ovog savršenog ploda - Punica Granatum.
Nisu one mađarske, ali su toliko magične da ih jednostavno ne možete prestati jesti. Malo se trebate potruditi oko pripreme, ali nije toliko strašno.
Zovu je jesenja kraljica - bundeva. Veoma ju je lako čuvati, a toliko je izdašna da kada pravite ručak od nje, kućni budžet to neće ni osjetiti.
Moj djed je znao ponekad reći da je papučar onaj koji stavi više šljiva u džem, nego u rakiju. Možda je bio u pravu, ali ovo je jedan od rijetkih slatkiša koji obožavam.