To je vjerovatno jedan od najboljih zdravstvenih savjeta koji postoji. Samo ima jedan mali problem. Ko može da ga posluša?
Možda penzioner koji nema obaveza tog dana. Može neko ko radi od kuće pod klimom. Može onaj ko je na godišnjem odmoru.
Ali šta ćemo sa čovjekom koji od 7 ujutro stoji na skeli? Sa radnikom koji asfaltira ulicu? Sa ženom koja prodaje kokice ili sladoled? Sa komunalcem koji prazni kante? Sa poštarom koji mora da dostavi račune? Šta sa policajcima na raskrsnicama? Sa vatrogascima kojima tada zvoni telefon. Sa ljekarima koji izlaze na intervencije baš kada sunce prži najjače. Sa novinarima…
Savjeti ljekara su tačni i važni. Organizam ne razlikuje da li ste na suncu zato što želite ili zato što morate. Jer, mnogi ne biraju da su na suncu, kada je najtoplije. Njihov radni dan ne pita za UV indeks.
Rijetko pomislimo na one koji tih „zabranjenih“ sedam sati provode napolju.
I nije riječ samo o fizičkom naporu. Vrućina umara, usporava, iscrpljuje. Greške se lakše dešavaju. Koncentracija opada. Rizik od povreda raste. Kada je asfalt vreo kao ringla, svaki dodatni sat na njemu traje duplo duže.
Zato bi trebalo češće govoriti i o odgovornosti poslodavaca. Da zaštita na radu ne bude stavka u pravilniku koju svi potpisuju, a rijetko primjenjuju.
Jer nije dovoljno reći čovjeku da se skloni sa sunca ako mu je plata upravo tamo gdje sunce najjače udara. I zato, kada narednih dana ponovo pročitamo da će biti „paklenih 42“, možda bi vrijedilo da se, osim za sebe, sjetimo i onih koji nemaju privilegiju da poslušaju savjet.
Jer, između 10 i 17 časova sistem ne funkcioniše sam. Neko ga, na plus četrdeset, drži na nogama.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.