Zvanični početak kampanje donio je i prve brojke koje, ako ništa drugo, pokazuju promjene u raspoloženju javnosti.
Prema anketi portala Srpskainfo, najviše glasova osvojio je Branko Blanuša iz SDS – 42,85 odsto.
Drugi u poretku, Siniša Karan iz SNSD, osvojio je 23,87 odsto glasova. Za stranku koja dvije decenije drži vlast u Srpskoj, takav rezultat u anketi nije bezazlen.
SNSD ulazi u kampanju s mašinerijom, ali i s bremenom dugogodišnje vlasti, a to je teret koji sve teže nosi, čak i uz podršku koalicionih partnera i lojalnih medija.
Treba, međutim, obratiti pažnju i na one koji neće učestvovati u trci. Gotovo 19 odsto ispitanih izjavilo je da neće izaći na izbore, a dodatnih 9,65 odsto još nije odlučilo.
Ovi brojevi, možda više od samih kandidata, pokazuju dubinu političkog cinizma u društvu. Građani više ne vjeruju ni u promjene ni u stabilnost, vjeruju samo da se ništa suštinski neće promijeniti, ma ko pobijedio.
Kampanja će trajati do 22. novembra, a do tada ćemo vjerovatno čuti sve poznate fraze – od “očuvanja Republike Srpske” do “borbe protiv korupcije”. Razlika će biti samo u tome ko ih izgovara s više uvjerenja, a ko s više nervoze.
U konačnici, ovi izbori nisu samo borba za jednu fotelju. Oni su test koliko je društvo spremno da se pomjeri s mjesta, da kazni bahatost ili nagradi dosljednost, ako je još ima.
Jer, ako se i 23. novembar završi po starom, ne treba kriviti samo političare. Krivica će biti i na nama, biračima, koji smo već predugo pristali da nas vode isti ljudi, istim putem sve dok ima goriva za njihova službena vozila.
U ovoj trci, matematika glasova biće manje važna od psihologije birača.
Hoće li umor od dugogodišnje vlasti prevagnuti nad strahom od promjena? Hoće li opozicija konačno uspjeti da ponudi ne samo kritiku, već i viziju?
I, najvažnije hoće li se tihi, apatični birači probuditi, ili će i ovoga puta prepustiti drugima da odlučuju umjesto njih?
Ako Blanuša uspije uvjeriti građane da promjena nije rizik, već potreba, biće prvi ozbiljan izazivač SNSD-ovoj dominaciji u više od decenije.
Karan, s druge strane, mora dokazati da vlast još ima snagu, ali i kredibilitet što u današnjoj političkoj klimi nije nimalo lak zadatak.
Jedno je sigurno: ko god 23. novembra pređe ciljnu liniju, neće moći reći da je pobijedio lako.
Jer iza svake pobjede u Republici Srpskoj, sve je manje euforije, a sve više umora, sumnje i tihe spoznaje da promjena, ako dođe, neće biti čudo, nego samo početak dugog procesa buđenja društva iz političke letargije.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.