Iz našeg ugla

Draško u Krajini

„Sve piše u knjigama, ali su knjige debele, a slova sitna“. Ova sentenca profesora Miodraga Zeca, odlično se uklapa uz priču iz 60-tih godina prošlog vijeka, kada je „Ilustrovani bonton“ bio bestseler u knjižarama. Tipovima, koji se nepristojno ponašaju, tada su govorili: „Ako ne znaš da čitaš, gledaj slike“.

Draško u Krajini
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Draško Stanivuković je ove starinske mudrosti prepakovao, zipovao i prilagodio sebi. Debele knjige sa stinim slovima mu služe da se slika sa njima i te slike kači na društvene mreže: Vid’te, ljudi, što sam načitan!

Ali život, ipak, nije Instagram. Pogotovo ne u Krajini. Da se Draško bar malo potrudio, eto ne mora da čita, samo da je gledao pokretne slike, eto ne mora dokumentarce, može i igrana serija… da se mrvicu potrudio, da je pola koračića iskoračio iz svoje omađijanosti samim sobom, znao bi da u Krajini valja dobro mjeriti svaku izgovorenu riječ. I svaki gest.

Ne iz straha, nego iz poštovanja prema ljudima, koji žive i opastaju na tvrdoj i uzavreloj granici. A generacijma pamte stradanja…  

Da se malčice potrudio, znao bi da sama riječ Krajina, na svim slovenskim jezicima, znači isto. I da je nesretna Ukrajina, samo jedna od Krajina.   

I da u Kninskoj Krajini srbovanje i prizivanje Republike Srpske Krajine nije pokazatelj privrženosti etnosu i nacionu, nego siguran način da se malobrojnim, osiromašenim i ostarjelim Srbima, dodatno zagorča život.

To zna svako kome je do njih zaista stalo. Čak i ako ne čita, nego samo „gleda slike“.

Mlađanhni gradonačelnik Banjaluke i lider uznositog političkog pokreta nije se opterećivao takvim sitnicama.

Njegova posjeta Gračacu, o Savindanu, tamošnjim je Srbima pomogla, koliko i divljanje vikend Srba sa beogradskog asfalta, koji patriotizam svode na tri prsta, pjevanje opskurnih ćiriličnih poskočica i tuču u kafani. Nakon toga oni odjezde na more, ili vrate svojim kućama. A njihovi domaćini strijepe: kad će im neki „hrvatski domoljub“, koji takođe domoljublje svodi na divljanje po kafanama i utakmicama, zapaliti auto, presresti dijete na putu do škole, razbiti prozore, ili im psovati mater četničku nasred ulice, dok se „pristojni građani europske Hrvatske” prave da ništa ne vide i ne čuju.

Pročitajte još

Draško je, dakle, u Gračacu ispričao nekoliko patriotskih rečenica, pa se vratio u svoj rialiti.

Ne, neće njemu za dom spremni političari zabraniti ulazak u Hrvatsku. Taman posla. Njima baš takvi trebaju…

A Srbi u Krajini? Nek im je Sveti Sava na pomoći.