Dobio je ime Aleksije, a kasnije ga, pred izlazak prve knjige, promijeni u Branko.
Osnovnu školu završava u Zemunu. U Zemunu se školuje od 1830. do 1835. nakon čega upisuje gimnaziju u Karlovcima. U Karlovcima ostaje do 1841.godine. Školovanje zatim nastavlja u Temišvaru, ali ubrzo prelazi u Beč i od 1843. godine, s malim prekidima živi tamo do smrti. Prvo je tri godine slušao prava, dok nije shvatio da ga to više ne interesuje. Od 1850. godine uči medicinu i posljednje mjesece svog života provodi u Beču. Umro je 18. juna 1853. i sahranjen na Sankt- Marksovom groblju. 1883.godine su Brankovi posmrtni ostaci prenijeti iz Beča i sahranjeni na Stražilovu kod Sremskih Karlovaca.Na spomeniku je napisano: “Mlogo hteo, mlogo započeo čas umrli njega je pomeo.”
Branko Radičević je bio prvi autentični pesnik srpskog 19. vijeka, epohe tzv. romantizma. Napisao je svega pedeset četiri i sedam epskih pesama, a među napoznatijim se nalaze “Gdje si dušo gdje sirano”, “Ao Nono bijela”, “Pjevam danju, pjevam noću”, “Djevojka na studencu”, kao i “Kad bi ove ruže male”. Pjesmu “kad bi ove ruže male” uspješno su izvodili Joca Maksimović, Dubravka Nešović, Danica Jovanović Obrenić, Sekstet “Skadarlija”, Zvonko Bogdan, Dušica Bilkić itd.
Kad bi ove ruže male
Kad bi ove ruže male,
za bol srca moga znale
pustile bi suzu koju
da ublaže tugu moju.
Pustile bi suzu koju
da ublaže tugu moju.
Al ne znaju, al ne znaju,
šta je uzrok mome vaju.
Samo onaj dobro znade
što mom srcu bol zadade.
Samo onaj dobro znade
što mom srcu bol zadade.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.