Ona se pojavila u njegovoj zbirci “Đulići uveoci” i bila je posvećena njegovoj tragično preminuloj supruzi i djeci koja su umrla od tuberkuloze. Četvoro njih, umrli su za manje od nekoliko godina.
Ova pjesma se i dan danas najčešće izvodi na sahranama, jer u njenim stihovima ljudi prepoznaju sav bol i žal za najbližima.
Najprije je bio poznat pod nadimkom Kiš Janoš, zatim Zmaj, a djeca ga uglavnom znaju kao Čika Jova Zmaj. Rođen je 1833. godine u uglednoj građanskoj porodici u Novom Sadu. Rastao je u senovitoj Ulici Zlatna greda, i danas jednom od najtiših novosadskih sokaka u starom dijelu grada. U ovom gradu je završio srednju školu i započeo gimnazijske dane koje je nastavio u Halašu i Požunu.
Dobar poznanik autora čuvene Riznice pesma, Laza Kostić, pisao je da su Jovanovića zvali Kiš Janoš, što na mađarskom znači Mali Jovan. Tako su poznanici zvali i Jovanovog dedu zbog niskog rasta koji je naslijedio i njegov unuk. Kasnije pjesnik dobija nadimak Zmaj.
Zmajeva jedina i najveća životna ljubav bila je njegova supruga Eufrosina Ruža Ličanin. Njihova priča počela je jednog dana kad je Zmaj pošao u posjetu svojoj bolesnoj sestri od tetke, Pavi Nešković. Dok je sjedio pored sestrine postelje, na vratima bolničke sobe pojavila se njena drugarica. Umilna djevojka iz susjedstva sa čudnim, neobičnim i rijetkim imenom – Eufrosina Ličanin. Ona je bila kćerka novosadskog trgovca Pavla Ličanina i njegove supruge Pauline. Pravo ime joj je bilo Eufrosina, mada se u nekim dokumentima može sresti i Rozina ili Jevrosima. Ipak, najpoznatije je ostala kao Zmajeva Ruža. U Ruži je Zmaj našao ženu svojih snova. Oduševljavala ga je nježnošću, odmjerenošću i velikom unutrašnjom duhovnom snagom za kojom je cijelog života žudio.
Godinu dana nakon vjenčanja Zmaj odlazi u Peštu, gdje će biti upravnik Tekelijanuma, aktuar i djelovoditelj Matice srpske.
Uporedo je u ovom gradu nastavio svoje obrazovanje, da bi krajem godine završio studije medicine. Naredne godine vraća se u domovinu i počinje da radi kao ljekar u Novom Sadu i Pančevu. Ovaj period doneće pjesniku nemerljivu nesreću. Kao da se cijeli univerzum urotio da svu tugu spusti na pleća jednog čovjeka. Do 1872. godine umrlo je četvoro Jovanove dece – Mirko, Tijana, Sava i Jug. Ni detinjstvo nisu doživjeli.
Ubrzo nakon njihovog odlaska, iscrpljena tugom i bolešću umire pesnikova muza i životna ljubav. Ruža je umrla u Pančevu 1872. godine ostavivši Zmaja sa tek rođenom kćerkom Smiljkom, jedinim njihovim djetetom koje je nadživelo majku. Nakon velikih tragedija Jova usvaja dvije djevojčice, Mariju i Anku. Sa svoje tri mezimice seli se u Futog. Ali, otac srpske dječje poezije kao da je nad svojom sudbinom nosio začarani krug nesreće, bola, tuge i nespokoja. Ne doživjevši drugi rođendan, umire i posljednje Ružino dijete, Smiljka.
Ako je i mogao da nađe utjehu za sve što ga je zadesilo, onda ju je pronalazio u Mariji i Ani. No, i njih će nadživjeti. Obe su umrle 1901. godine.
Čudno je to koliko čovjek nesreće može podnijeti.
Jovan Jovanović Zmaj se od svoje branio pisanjem pesama. Porodična tragedija bila mu je inspiracija za pisanje druge zbirke posvećene porodici.
Đulići uveoci je zbirka elegičnih pjesama. Ovu intimnu liriku nazvao je prema turskoj riječi za ružu –gül. U vrijeme romantizma bilo je popularno pisanje takozvanih rozalijuma (lat. rosarium, od reči rosa, rosae f. što znači ruža), ciklusa ljubavnih pjesama. Kod Zmaja se dogodila srećna okolnost da se njegova muza upravo zvala kao jedan od najljepših cvjetova Gorka, duboka, protkana lavinom emocija izazvanih nizom nemilosrdnih umiranja. Kroz svoju liriku Čika Jova Zmaj usrećio je, vaspitao i odgajio generacije mališana, a nije imao bar malo zrnce sreće da uživa u odrastanju svoje djece i ljubavi njegove Ruže. Umro je u Sremskoj Kamenici 1904. godine.
Veoma je zanimljiv podatak da je pjesma “Tiho noći” bila jedna od najomiljenijih pjesama velikog naučnika Nikole Tesle. On je Zmajevu zbirku “Đulići uveoci” znao napamet, a tragična sudbina Zmajeve porodice ga je lično pogađala, jer je i sam imao tragičan događaj u detinjstvu kada mu je preminuo brat Dane.
Tesla je preveo desetak Zmajevih pjesama na engleski jezik, smatrajući ga najvećim srpskim pjesnikom. Teslini prevodi pjesama objavljeni su u čuvenom časopisu „Vek” (The Century Magazine) koji je uređivao Teslin prijatelj pjesnik Robert Džonson. U istom je magazinu izašao i Teslin tekst posvećen Zmaju, u kome je Tesla američkim čitaocima donio detaljnu biografiju velikog pjesnika i otkrio do tada neke nepoznate detalje vezane za početke Zmajevog književnog rada.
Zahvaljujući Nikoli Tesli, Zmaj je postao prvi srpski književnik koji je preveden i objavljen u SAD.
U magazinu “Vek”, Tesla je objavio i članak posvećen Zmaju „Zmaj Jovan Jovanovich The Chief Serbian Poet of Today“, praktično njegovu iscrpnu biografiju u kojoj je obuhvatio Zmajevo djetinjstvo, školovanje, život i rad. Tesla je ovim svojim člankom široj javnosti otkrio i neke dotada nepoznate pojedinosti vezane za same početke Zmajevog pjesništva. Želeći da Zmajeve pjesme predstavi što boljim, a svoje prevode nedostojne da se porede sa snagom originala, Tesla je zapisao i ovo: „ …Toliko su suštinski srpske da ih je gotovo nemoguće prevesti na drugi jezik…“
Neke riječi Tesla je „slobodno prevodio” kao npr. reč đul, koja se odomaćila u srpskom jeziku a zapravo je pozajmica iz turskog jezika (đul-cvet ruže) u jenjelry ili skup nakit. Upravo nad tom grupom pjesama (Đulići uveoci) Tesla priznaje da je plakao dok ih je čitao i prevodio. Riječ je o stihovima kojima je pjesnik opjevao svoj bol i tugu za umrlom ženom i djecom.
Zahvaljujući Tesli, Zmaj je postao prvi srpski književnik preveden i objavljen u Sjedinjenim Američkim Državama. Interesantno je i da je Tesla je izmislio prvu neonku i prvu fluorescentnu lampu na svijetu. Novembra mjeseca godine 1890. neonku je predstavio javnosti tako što je ona zasvetlela u njegovoj ruci bez žica. Oblik neonke je sam dizajnirao. a bila je u obliku ćiliričnih slova Zmaj. Bila je to posveta Jovanu Jovanoviću Zmaju, omiljenom pjesniku velikog naučnika.
Zmajevi stihovi bili su spona koja je neraskidivo vezala ova dva velikana; a onda je svanuo prvi jun 1892. godine. Tesla je vozom, preko Novog Sada, došao u Srbiju, a u Beogradu je tom prilikom bio upriličen veliki banket. Riječima dobrodošlice dočekao ga je srpski kralj, znameniti ljudi onog vremena, mnoštvo naroda, a između ostalih jedan od govornika bio je i čika Jova Zmaj koji se Nikoli Tesli obratio stihovima.
Tesla je zaplakao slušajući stihove svog prijatelja.
Tiho noći
Tiho noći, moje zlato spava,
nad glavom joj od bisera grana.
A na grani ko da nešto bruji,
to su mali sićani slavuji.
Žice predu od svilena glasa,
otkali joj duvak do pojasa.
Prekrili joj i lice i grudi
da se moje zlato ne probudi.
Tiho, noći, moje zlato spava,
blijedi mjesec nebom obasjava.
Tiho pojte maleni slavuji,
da se moje zlato ne probudi.
Sjećaš li se, zlato, noći one,
kad je mjesec nebom zaplovio?
Kad je mjesec nebom zaplovio,
ja sam tebe, dušo, zagrlio.
Pala si mi, ah, na grudi moje,
ja poljubih medne usne tvoje.
Ja poljubih medne usne tvoje,
sjećaš li se, zlato, noći one?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.