Pecine crtice: Fenomen "prve noći"

Vjerovatno ste čuli za ritual „kontrole kvaliteta“ u jednom periodu istorije i geografije, kad su očevi bili ovlašćeni da „isprobaju“ nevjeste svojih sinova.

Čin koji bismo danas smatrali užasnom zloupotrebom lične slobode ranije se smatrao svetim, čak i obaveznim dijelom bračnog procesa. Ovo nije bila praksa ograničena na neko određeno mjesto. Taj “fenomen prve noći”, u kojoj je svekar imao seksualna prava nad nevjestom, postojao je od Mesopotamije preko Sibira do nekih dijelova Evrope. Sve u ime porodične tradicije, čistoće i plodnosti.

Nije mladoženja, već njegov otac kao stariji muškarac, prvi imao pristup mladoj, navodno da bi blagoslovio zajednicu i osigurao kontinuitet porodice, sve u uvjerenju da će blagoslovljenjem njene materice prenijeti snagu i porodičnu zaštitu na sinovljevu izabranicu.

U samom središtu svega postojalo je nešto zastrašujuće o čemu se ni nevjesta ni mladoženja nisu pitali. Bila je to riječ glave porodice. Postojala je takozvana simbolična defloracija. Svekar, koji je obično bio starješina, pripremao bi nevjestu za njenog muža. Rezultat je bio seksualni odnos koji je značajno bio zasnovan na moći, autoritetu i izopačenom pogledu na porodičnu čast. Te tradicije nisu nastale niotkuda. Na njih su uticali vladajući patrijarhalni stavovi prema svijetu, gdje su žene smatrane pokretnom imovinom, a seks instrumentom kontrole nad nasljedstvom.

U većini drevnih kultura ženidba nije podrazumijevala zaljubljenost ili stvaranje partnerstva, već vlasništvo. Glava kuće kome je ponuđena nevjesta za njegovu porodicu imao je pravo da je pregleda, testira i koristi prije nego što je preda svom nasljedniku. Postojalo je široko rasprostranjeno vjerovanje da su stariji muškarci, sa svojim iskustvom i navodnom duhovnom zrelošću, kvalifikovaniji da “pripreme” ženu radi rađanja djeteta.

Čin se više doživljavao kao ritualna obuka nego kao intimno iskustvo. Ta logika tretirala je žensko tijelo kao neku vrstu ceremonijalnog predmeta koji mora biti začinjen da bi se koristio kao način lišavanja žena moći. Svekar je uspostavljao svoj autoritet u kući preuzimajući seksualnu kontrolu nad nevjestom. To je, ujedno, bio podsjetnik svima, uključujući i mladoženju, da on nije pravi patrijarh porodice. Ovo je osiguravalo da će mlađi muškarci biti sekundarni, emocionalno i figurativno, i da će porodična hijerarhija imati čvrst temelj.

Za žene, ove prakse su postale trauma čak i prije nego što su započele bračni život. Njihovi prvi seksualni susreti nisu bili manifestacije međusobne ljubavi, već ceremonije potčinjavanja. Većina bi na kraju povezivala seks sa dužnošću, strahom i tišinom, a ne sa zadovoljstvom ili partnerstvom. Nisu imale nikakvu nezavisnost. Muževi su takođe bili jako pogođeni. Gledajući kako njihove izabranice isprobavaju rođeni očevi, ubijalo je svaku mogućnost prirodne intimnosti. To je usađivalo stid, krivicu i bespomoćnost od samog početka bračnog života.

A svekrovi, opijeni svojom moći, zadivljeni u tradiciji dominacije, osjećali su se vrijednim. Čitave generacije su bile zarobljene u traumi i represiji, sve u ime produžetka porijekla.

Ove prakse su prestale da postoje malo po malo sa pojavom monoteističkih vjera, posebno judaizma, hrišćanstva i islama, koje su donijele stroža ograničenja seksualnog ponašanja.

Koncept prve noći kao rituala postepeno se transformisao u tabu. Kada su se ekonomski modeli promijenili, a ženama data sigurnost u obliku miraza, brak je počeo da liči na ugovor između dvije strane, a ne na transakciju između porodica.

Mladoženje su vremenom takođe počele da se opiru. Oni su se na kraju suprotstavljali takvim praksama, tvrdeći da imaju pravo inicijacije brakova bez miješanja patrijarhata. Bio je to primitivni vid prkosa!

Iako ovi jezivi običaji pripadaju prošlosti, još uvijek postoji sjećanje na njih u filmovima i knjigama. Savremeni maniri, poput “prstenova čistoće”, testova nevinosti ili neugodnih propitivanja tazbine, simbolično podsjećaju na stare viševjekovne djevojačke strahove od kontrole i vlasništva.