Iz našeg ugla

Pecine crtice: Kad Rodžer Voters bira riječi za kolege

Kada sam rastao rok kritičar je bio kreten, čudak, kvaritelj. Niko ga nije volio. On je nekada bio poznat kao mnogo razdražljiviji od prosječnog slušaoca.

Petar Peca Popović
FOTO: DALIBOR DANILOVIĆ/RAS SRBIJA

Šta se desilo? Drugo je vrijeme. Od kritičara se očekuje ne samo da ozbiljno shvate muziku već i da je slave. 

Zbog toga se kritike prihvatili slavni muzičari. Recimo, Rodžer Voters je autor nekih od najboljih muzičkih kompozicija koje je svijet ikada čuo. Zbog toga s vremena na vrijeme gleda s visine na neke kolege. Voters se nikada nije plašio da to čini. Kreator koji stoji iza albuma kao što su „The Wall“ i „Dark Side of the Moon“ poznat je po davanju nemilosrdnih mišljenja o drugima. Voters uvijek pronalazi nešto za primjedbu o onima koji uživaju naklonost publike. Iskreno govoreći, neke od primjedbi nisu lake za čitanje. Dok napada umjetnike koji dominiraju top-listama u novom dobu, ponekad se čini kao da Voters pokušava da ostane relevantan u ovom vremenu.

Bez obzira na njegove riječi, ti sudovi, komentari i procjene dokazuju da radoznali svijet još uvijek čezne za hrabrom rok kritikom. Uostalom, uvjerite se…

Nedavno je preminuo Ozi Ozborn, legendarni pjevač grupe Black Sabbath.

“Blagosloven bio u kakvom god stanju bio cijelog života. To nikada nećemo saznati. Za muziku, nemam pojma. Baš me briga za Black Sabbath, nikad me nisu ni zanimali. Nisam zainteresovan da grizem glave slijepih miševa ili radim šta god da oni rade.” 

Za pionire panka: „Mrzim ih! Sex Pistols su samo pokušavali da naprave buku. Bilo je tako očigledno izvještačeno. Znate, predvodio ih je tip koji je vodio prodavnicu koja je prodavala glupu odjeću. A onda je jedan od njih umro, pa ste dobili tu kultnu stvar koja i dalje živi. Ako neko umre, to je uvijek dobro. Osim za njega, očigledno, i njegove mame i tate, i njegovu djevojku Nensi.“

Pročitajte još

Nije birao riječi za svoju bivšu grupu: „Uz svo dužno sažaljenje prema ljudima koji su otišli ​​i kupili te ploče, one su jednostavno smeće. Posebno ‘The Division Bell’, to je besmislica od početka do kraja. 

Mislim da Gilmor vjeruje da, zato što sam 1985. godine napustio bend, on posjeduje Pink Floyd, da je on Pink Floyd, a da sam ja nebitan i da bi trebalo jednostavno da ćutim. Inače, veoma su uobraženi i zajedljivi jer su se, dok sam tamo bio, uvijek osjećali veoma beznačajno.“

Jednom zgodom je Bono iz U2 izjavio nešto loše o albumu “Wall”, a to mu Voters nije zaboravio. „Sve što su radili tokom svoje proklete karijere jeste da su kopirali ono što sam ja radio i to nastavljaju da rade i dalje. Zato im bilo srećno, ali kakva gomila sranja.“

Ni za repere kao što su Weekend i Drejk nema posebno mišljenje. „Uz poštovanje prema Weekendu ili Drejku, ja sam daleko, daleko, daleko važniji nego što će bilo ko od njih ikada biti, koliko god milijardi strimova imali.“

Nije pretjerano sklon hevi zvuku. „Ne zanima me većina popularne muzike. Niti sam baš zainteresovan za glasni rokenrol – što neki ljudi jesu, i vole ga, ali me uopšte ne zanimaju AC/DC ili Edi Van Hejlen ili bilo šta nalik tome.“

Čak ne drži ni puno do vlastitih početaka: „Ne želim uopšte da se vraćam u vrijeme šezdesetih. Na albumu ‘Piper at the Gates of Dawn’ nije ništa ‘grandiozno’. Bili smo smiješni. Bili smo beskorisni. Nismo znali uopšte da sviramo, pa smo morali da uradimo nešto glupo što bi izgledalo kao ‘eksperimentalno’.”