Zapanjuju priče o Toni Brekston (dok je prodavala 20 miliona ploča) ili TLC-a, koji su proglasili bankrot na vrhuncu svog diskografskog uspjeha, ili finansijskim problemima koje su trpjeli popularni i komercijalni Elton Džon i Vili Nelson.
Muzička industrija je ogromna i obuhvata mnoge različite i raznovrsne međuzavisne strukture, tako da nije iznenađenje što su se neki umjetnici mogli izgubiti u mreži koju nazivamo muzički biznis.
Najnevjerovatnija je priča ona o kralju rokenrola. Pričalo se da je Elvis Prisli skoro bankrotirao pred iznenadnu smrt, avgusta 1977. Kako to može biti istina?! Na kraju krajeva, riječ je o nesrušenom kralju rokenrola?! Međutim, daljim istraživanjem otkriveno je da u ovoj priči ima puno istine.
Elvisa Prislija je menadžerisao pukovnik Tom Parker, holandski ilegalni imigrant bez pune boravišne dozvole u SAD. Iz tog razloga, Elvis nikada nije održao turneje van SAD. Pukovnik se plašio da će mu, ako Elvis pođe na međunarodnu turneju, biti zabranjen ponovni ulazak u zemlju. Pjevač je bio veoma lojalan Pukovniku i pripisivao mu je sve zasluge za svoj uspjeh, tvrdeći da nikada ne bi postao svjetska superzvijezda kakva je postao da nije bilo Parkera.
Ono što Elvis nije znao jeste da Pukovnik uredno prisvaja milione njegovih dolara. Pjevač je za života prodao između 750 miliona i milijardu ploča (kombinovana prodaja singlova i albuma). Elvis nije bio tekstopisac ni kompozitor, ali je od originalnih autora otkupljivao sva prava na objavljivanje pjesama koje je snimao. To je značilo da nije zarađivao samo od prodaje ploča, već i od javnog izvođenja pjesama na njima. Takođe je zarađivao od verzija ovih pjesama koje su snimili drugi umjetnici. U svakom pogledu, ovo je trebalo Elvisa da učini veoma bogatim čovjekom, ali u trenu smrti Kralj je ostao na posljednjih milion dolara. Kako je to uopšte moguće?
Kockanje, njegova pretjerano velikodušna priroda i zavisnost od droge bili su dio Elvisovog finansijskog pada. Ipak, novac koji je zaradio u karijeri bio bi dovoljan da ga izdrži kroz bilo koju od ovih zavisnosti. Problem je, međutim, bio u tome što su njegov otac, Vernon Prisli, i menadžer, podržavali njegove poroke, hranili se njegovim slabostima i profitirali sa strane njegovom popularnošću.
Nakon Elvisove smrti, pokrenuti su razni sudski postupci, koji su razotkrili podmukle poslove Pukovnika i Oca. Jedan od ovih sudskih slučajeva bila je istraga pjevačevih finansijskih poslova, koja je otkrila obim obmane i nepravednih praksi kojima je Kralj bio izložen od strane najbližih saradnika.
Jedan od nalaza pokazuje da je Pukovnik u početku uzimao proviziju od 25% za svaki ostvaren prihod na početku Elvisove karijere (što se smatralo prekomjernim), a pred kraj uzimao je proviziju od 50%, što se smatralo potpuno eksploatatorskim.
Najnevjerovatnije otkriće u ovom slučaju bila je prodaja Elvisovih izdavačkih prava, nazad RCA (njegovoj izdavačkoj kući). On je bio primoran na taj korak kako bi ostvario preko potreban prihod. To je bila loša odluka, s obzirom na to da izdavačka djela generišu konstantan godišnji prihod, posebno izdavačka djela koja su prodata RCA, a koja su se sastojala od 700 pjesama, od kojih su neke bile najveći hitovi pedesetih i šezdesetih godina. Prava su prodata za 10,5 miliona dolara, što se u tada smatralo najvećim poklonom svih vremena. Ali ima još toga… Od smiješne cifre od 10,5 miliona dolara, Elvis je dobio 4,5 miliona, a Pukovnik 6 miliona dolara.
Pored toga što je bio izuzetno darežljiv, poklanjajući automobile, nakit i kuće, bio je previše zavisan od svojih savjetnika. Kad god bi se našao u finansijskim problemima, obraćao bi se svom menadžeru da pregovara u njegovo ime. Ovi poslovi su donosili mnogo novca. Elvis bi dobio 130.000 dolara za jednodnevni nastup, milion dolara za filmski ugovor i 250.000 dolara za snimanje. Sve finansijske odluke donosio je Pukovnik. Utvrđeno je da su Pukovnik i Vernon Prisli bili u dosluhu pa su ga pred kraj života, kada su znali da je u najgorem stanju, drogirali kako bi mogao da završi koncerte za koje su ga angažovali. Pred kraj karijere, njegovo tijelo je bilo uništeno godinama zlostavljanja.
Kada razmatramo karijeru i udes nekoga legendarnog poput Elvisa tužno je što pomislimo koliko u ovoj industriji ima hohštaplera. Elvis je bio tinejdžer kada je otkriven i oslanjao se na mudrost drugih da bi održao svoju karijeru. Umjetnici su generalno osjetljive duše i pomisao da ljudi (poput Pukovnika i Elvisovog oca), umjesto da ih štite, zloupotrebljavaju i eksploatišu takve talente za finansijsku dobit, zaista rastužuje. Da su se čestito brinuli, on bi još uvijek bio živ 90-godišnjak i zaradio mnogo više novca, što bi koristilo svima oko njega. Ljudi su pohlepni i ta pohlepa je poput raka koji razjeda srž društva.
U nadi da se može nešto naučiti iz ove priče, evo post mortem saznanja: Elvisova zaostavština je, prema procjenama, zaradila preko milijardu dolara od njegove smrti 1977. godine, sa godišnjim prihodima koji značajno variraju, uključujući 100 miliona dolara u 2023. i 50 miliona dolara u 2024. godini. Ovi prihodi dolaze od turizma u Grejslendu, prodaje muzike, robe, ugovora o licenciranju i povećanog interesovanja za događaje poput biografskog filma „Elvis“ iz 2022. godine, koji je oživio njegovo nasljeđe i nastavlja da podstiče prodaju i interesovanje za njegov brend.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.