Centralna izborna komisija BiH danas raspisuje izbore, ali sudeći po ponašanju političara izbori kao da su sutra.
Politička scena postala je arena u kojoj se koplja lome preko leđa običnog čovjeka, a političari igraju davno uigrane uloge sa novom dozom “naučne fantastike”.
Obećava se novo povećanje plata, borački dodatak biće povećan na 5 KM po mjesecu učešća u ratu, grade se gasovodi, putevi, autoputevi…
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik odigrao je i na kartu emocija navijača najavljujući da će Borac dobiti novi, najsavremeniji stadion. U godini jubileja kluba, stadion postaje simbol moći, dok se obećanja o platama serviraju kao štit protiv inflacije. Međutim, dok se barata milijardama i vizuelnim prikazima tribina, prosječan građanin izbezumljen je u realnosti poskupljenja, pitajući se kako će platiti račune.
S druge strane, u Banjaluci gledamo performans Draška Stanivukovića, koji je politiku pretvorio u svojevrsni rijaliti program. On Banjaluku vidi kao modernu Evropu, pa Banjalučanima koji se godinama bore s saobraćajnim gužvama i nedostatkom parkinga obećava – ni manje ni više nego tramvaj i električne autobuse. Dok se u septembru očekuje famozni “prvi tramvaj”, javnost se pita da li je to vizija modernog grada ili samo vješt marketing. Da li su električna vozila i tramvajske šine realna i opravdana potreba ili samo šminka na licu grada koji vapi za osnovnim sistemskim rješenjima?
Hoće li ova obećanja završiti kao i mnoga prethodna ostaje da se vidi krajem godine.
Sva ova obećanja prate i svakodnevne vijesti o zaduženjima, pa dok se Srpska zadužuje za pola milijarde KM na Londonskoj berzi, u Banjaluci je potreban kredit za obnovu dječijih igrališta.
Izborna obećanja su postala sezonska roba čiji rok trajanja itiče sa zatvaranjem birališta. Na građanima je da odluče hoće li i dalje kupovati isti proizvod u novom pakovanju ili će početi tražiti odgovornost iza svakog obećanja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.