U ovom slučaju, dovoljna je retro uređena kuhinja, u toplim tonovima, sa kariranim stolnjakom, hljebom na drvenoj dasci i već smo u prošlosti u jutru bez žurbe, bez ekrana i bez razmišljanja o kilogramima.
“Nije bilo puno filozofije”
Upravo takav osjećaj budi video koji se posljednjih dana širi društvenim mrežama. Hrvatski reditelj i umjetnik Filip Filković Philatz kroz niz pažljivo složenih kadrova vratio je gledaoce u vrijeme kada je doručak bio jednostavan, ali, kako kaže – “zakon”.
Ovaj video je priča o vremenu u kojem je sve bilo manje, skromnije i sporije, ali nekako, barem u sjećanju, mnogo toplije.
Dok danas brojimo kalorije i biramo između ovsenih kaša, čija sjemenki i avokado tosta, nekada “nije bilo puno filozofije – prenosi Slobodna Dalmacija.
Temelj svega bilo je parče hljeba, barem dva prsta debelo, a na koje se mazala svinjska mast, snežno bijela i glatka, pa posuta mljevena paprika i malo soli.
Jednostavno, gotovo siromašno, a opet, kako kaže autor videa, ukus koji je bio bolji od bilo kojeg skupog namaza danas.
Ako biste htjeli nešto “finije”, tu je bila Zdenka. Okrugla kutija sa trouglićima i onim malim crvenim končićem koji se polako povlačio, uz osjećaj iščekivanja dok se jedinstveno pakovanje otvara.
Topljeni sir se lijepio za nepce, ali i za djetinjstvo, za ona jutra koja su mirisala na sigurnost.
Uz to je često dolazila pašteta – jetrena ili čajna – namazana na svježi hljeb, onaj koji još lagano puca pod prstima. Upravo taj miris, kaže autor videa, bio je “miris bezbrižnosti”.
Bez pitanja, bez izbora i komplikacija
A, onda dolazi slatki deo, onaj koji je za mnoge bio pravi ritual. Kinder Lada u činiji sa kravicom i vječna dilema – mazati smeđe ili bijelo, ili pomiješati oba sloja i napraviti savršen spoj. U toj jednostavnoj odluci krilo se malo jutarnje uzbuđenje.
Posebno mjesto imao je i griz. Morao je biti gust, topao, onakav koji puni čitavu činiju i još više – osjećaj u stomaku.
A, kad ničega od toga nije bilo, postojala je najjednostavnija uteha – hljeb i mlijeko. Ubaciš dijelove hljeba u toplu činiju, dodaš malo šećera i to je to! Bez pitanja, bez izbora, bez komplikacija.
– Nismo znali šta su proteini, niti ugljeni hidrati – ističe narator, gotovo kao da se obraća cijeloj jednoj generaciji.
– Znali smo samo da moramo sve pojesti da bismo porasli.
I onda – napolje. U parkić, među zgrade, na travu. Punih stomaka i bez briga, spremni, kako kaže autor, da “osvojimo svijet”.
Video se završava jednostavnom porukom koja je mnogima izmamila osmijeh i možda malo stegnula grlo: “Prijatno, generacijo”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.