Vjerovatno vam se to desilo makar jednom u životu, ali ste nakon toga znali kako da postupite sljedeći put kada vam ta ista osoba nešto obeća.
Ako vas je slagala samo jednom, sljedeći put biste to obećanje uzeli s rezervom, a ako vas je slagala više puta, onda joj ne biste više vjerovali.
Na svako obećanje biste samo odmahnuli rukom i rekli onu staru „obećanje- ludom radovanje“.
Ali, šta ćemo sa onima koji vjeruju sve što čuju?!
E, tih lakovjernih je, na žalost, jako mnogo u našem biračkom tijelu, zbog čega onda ne treba da čudi to što imate političare koji vam svaki dan nešto obećavaju.
Obećanja su provjereno djelotvoran instrument političkog marketinga.
Koriste ga svi političari u svakom momentu, samo je pitanje ko od njih na kraju obećanje ispuni, a ko ne.
Više je, na žalost, onih koji ga ne ispune.
Lepeza neispunjenih obećanja je široka, ali to ne sprečava političare da ih vrte iznova i iznova bez grižnje savjesti i straha da bi neko mogao reći: „pa čekaj, zar to isto nije obećao i 2006., 2008., 2011., 2012. godine… „Zar to isto ne obećava svake godine ili bar pred svake izbore?!“…
Zašto bi ih bio strah kada znaju da biračka tijela na Balkanu imaju kratko sjećanje, pa se jednom zloupotrijebljeno i kao takvo raskrinkano obećanje može bez pretjeranog rizika i ponoviti.
Procenat lakovjernih je velik i na kraju na izborima donosi popriličan broj glasova.
Ne vjerujte svojim očima i ušima, već meni – očito je provjerena parola koja prolazi kod lakovjernih birača.
I zato nemojte da se čudite što referendum o samostalnosti Srpske raspisujemo već 17 godina, što se aerodrom u Trebinju gradi već deset godina, što na prosječnu platu od 1.000 evra čekamo od 2018. godine, što stranački vojnici i dalje obavljaju po nekoliko funkcija i primaju nekoliko plata koje su, uzgred rečeno, bar tri puta veće od one prosječne, ili što ni ove zime na Manjači nećemo imati skijalište.
I na kraju, nemojte da vas čudi što već dva mjeseca hapsimo Kristijana Šmita, ali nikako da utvrdimo preko koje “granice” je ušao u Republiku Srpsku i sa kojim pasošem i da li je u njemu imao turističku ili diplomatsku vizu.
Ovakva i slična obećanja nam daju oni koje smo sami izabrali, a birajući ih iz godine u godinu, bez obzira na količinu datih, a neispunjenih obećanja, dajemo im blagoslov i pravo da nam i dalje pričaju iste bajke.
I tu se zatvara krug još jedne tužne priče o nama i sasvim uobičajene o njima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu