Dakle, lani je, u prosjeku, na našim trpezama dnevno završavalo oko šest miliona kilograma mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda, voća, povrća i žitarica, slatkiša i pekarskih proizvoda, sokova i vode iz inostranstva.
Dnevno smo, tako, za stranu hranu davali oko 12 miliona KM, kao da ni gram pomenutih proizvoda nismo sami proizveli. Nije da nismo, ali ih definitivno nemamo u količini dovoljnoj da ne moramo da posežemo za mesom, hljebom i vodom iz bijela svijeta…
Zašto? Upravo zbog višegodišnjeg prekomjernog uvoza koji je, mic po mic, domaće proizvođače prisiljavao da dižu ruke od tova, sijanja, sađenja, gajenja, prerađivanja…
Jednostavno, i ono malo proizvedenog u domaćoj radinosti cijenom je sve teže konkurisalo proizvodima koje smo nemilice kupovali po evropskim i svjetskim državama.
Pa, lani smo uvezli samo 68 miliona kilograma mesa, za koje smo dali 432 miliona KM.
I dok mi arčimo stotine miliona KM na meso, jer država ne radi ama baš ništa da zaštiti domaću proizvodnju, naše štale i torovi sve su prazniji. Mesnice već muku muče kako da dođu do teladi, junadi i svinja, jer su domaći farmeri drastično smanjili proizvodnju. Kako poručuju, biće i gore, jer je uvoz učinio svoje, a ceh će, naravno, platiti obični čovjek.
Sad smo dospjeli u poziciju da je kilogram žive vage prasića skočio i do 13 KM, dok je jagnjetina nešto jeftinija, ali i dalje daleko od toga da se zove povoljnom. Naravno, ima proizvođača i nakupaca koji, znajući da je potražnja kudikamo veća od ponude, cijene dižu u nebesa i bezobrazno skupo naplaćuju svoju stoku. Međutim, činjenica je da je na tržištu sve manje prasića, junadi i jagnjadi, zbog čega ne treba da se iščuđavamo poskupljenjima.
Meso je, nekako, uvijek važilo za luksuzniju robu, ali daj bože da ga uskoro bukvalno ne budemo željni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu