Kultura

Rok Partenon (69): Nepoznati Balašević (VIDEO)

Sedamdesetih i osamdesetih godina pojavio se manji broj vrhunskih rok pjesnika koji su u svom opusu obilato koristili ezoterijske motive.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Upravo su to pjesnici čija je poezija najsnažnije obilježila rok kulturu u bivšoj Jugoslaviji.

Novosadski bard Đorđe Balašević se proslavio početkom osamdesetih. Pjesme su mu svakako uticale na druge autore u regionu. Njegove balade prepune su vojvođanske pučke ikonografije poput famoznih “Lepa protina kći”, “Ljubio sam snašu na salašu” ili “Vasa Ladački”.

Glavna tema njegovih pjesama su nostalgija za boljom prošlošću, ljubav, ljepota prirode. No, uz sve to Balašević ponekad poseže za temama iz demonologije, pominje utvare, vampire, vještice (Moja je draga veštica, andjeo dobrog naboja).

Naravno, ljubavna tematika je uvijek na prvom mjestu, čime pjesnik vješto omađija publiku. Bitka sa Đavolom dešava se u nekoliko njegovih ključnih pjesama kao što su “Uvek te đavo nađe lakše nego ja, Od zvezda pa do trnja put vodi do tebe”, “Čovek sa mesecom u očima” (Zverko ludila, što si se probudila? Crni ti je princ poljubac dao. Al’ neću se stideti, što Boga neću videti, jer to i nije Bog kojeg sam znao) ili “Ćaletova pesma” (Bolje da šešir nemam, pod njime đavo drema, Sneva i izvoljeva, đavo mi je kriv… Budi me u zlo doba, za njega red ne važi, On mora sve da proba, to đavo vino traži, Ne pijem što uživam, nit što mi dobro stoji, Pijem da njega napojim).

Junak pjesme je opsjednut i djeluje kao da nema izlaza za njega, izuzev da ga umori i skloni od drugih. Isti motiv iskorišćen je u legendarnom holivudskom trileru “Pali” sa Denzelom Vošingtonom u glavnoj ulozi. Detektiv odvodi palog demona daleko u šumu, daleko od ljudi kako bi ga umorio i spriječio da uđe u druge ljude.

Balaševićeva pozna pjesma “Čivutski vrt” (Jevrejski vrt) prepuna je jevrejske mistike, na neobičan način povezane sa romskom (Ako dirneš u čivutski vrt… Kletvu ćeš nositi ko srebrn zvončić… Bićeš žedan kraj bunara… I siromah s puno para… Sve ćeš dijamante dati za smešni cirkončić… Ko u tuđi vrt uđe… crn lebac mesi… U crnom plehu… Eh… Ne poželi ništa tuđe… Svi smrtni gresi… U tom su grehu). Neobično tumačenje Mojsijevih zapovijesti povuklo je panonskog pjesnika da poruku pojača tekstom refrena na romskom jeziku. Finale pjesme donosi nesvakidašnji obrt; ljepota žene izjednačava se za božanskom ljepotom, zbog koje vrijedi živjeti, makar i kratko (Kao mrva iz džepa… Truni se lako… Život protekli. Da, rekli su mi da je lepa… Ali baš tako? To nisu rekli). Upravo takva čista ženska ljepota otkriva tajnu zagonetnog vrta, energiju drugog svijeta, ni dobru, ni zlu, prosto ljudima neshvatljivu.

Premda je Balašević živio povučeno i skromno u krugu porodice, putovao onda kada je morao zbog koncerata, pomenute piesme kazuju da je imao buran unutrašnji život. Na žalost, korona virus ga je odnio u vrijeme pandemije. A čak je i svoju smrt na poetski način predvidio u pjesmi “Kad odem”, poput velikih ezoterika i vizionara.