Urbani život osamdesetih godinama u bivšoj Jugoslaviji bio je koncentrisan uglavnom na velike gradove Beograd, Zagreb, Sarajevo i Ljubljanu, ponekad je doticao i Banjaluku.
Glumica Sonja Savić je umrla 2008. godine. Zvijezda je postala prvenstveno zahvaljujući filmovima „Leptirov oblak“, „Davitelj protiv davitelja“, „Una“, „Šećerna vodica“, „Kako je propao rokenrol“. Međutim, pravi život ove velike glumice, koja je tragično okončala život u četrdeset sedmoj godini, dešavao se u ilegali.
Sonja je uvijek živjela okružena ljudima koji su bili neka vrsta urbanog plemena. S njima je radila avangardne predstave, performanse, koncerte. Ona sama voljela je medijske eksperimente i rad na televiziji. Priliku da radi kao voditelj na televiziji dobila je od reditelja Stanka Crnobrnje. On joj je dao priliku da vodi TV emisiju „Noć punog meseca“ za koju je priloge pisao Milan Oklopčić, poznatiji kao Mika Oklop. Mnogo kasnije radila je kao voditeljka emisiju „Noć sa Sonjom Savić“ na Televiziji Avala.
Galerija likova iz osamdesetih godina prelama se kroz život i djelo Sonje Savić. Od pijaniste Vlajka Lalića i perkusioniste Bore Longe, koji su je kao djevojčicu sa Vračara uveli u svijet rokenrola i moderne umjetnosti, Sonja se razvijala kao samosvojna posebna ličnost. Družila se s Margitom Stefanović, koja je bila član benda EKV, koja ju je upoznala sa Čavketom (bubnjar „Električnog orgazma“), Milanom Mladenovićem (pjevačem EKV) i slikarom Dušanom Gerzićem Gerom.
Ubrzo potom, 1977. upisala je Fakultet dramskih umetnosti i važila za najtalentovaniju glumicu generacije u legendarnoj klasi sa Zoranom Cvijanovićem, Buletom Goncićem, Branimirom Brstinom, Oliverom Ježinom…
Sklonost ka alternativi dovodi je pred vrata tada osnovane „Pivare“, pozorišne radionice Borke Pavićević. Tih godina, scenarista Nebojša Pajkić nudi joj saradnju u tri filma koja je radio – Slobodana Šijana „Davitelj protiv davitelja“, Miše Radivojevića „Una“ i omnibusu „Kako je propao rokenrol“.
Krajem osamdesetih, iako je dobijala najprestižnije glumačke nagrade na festivalima u Puli, Nišu, Veneciji, vodila je skroman život. Zanimala ju je saradnja s regionalnim alternativcima, protivnicima kako eks YU establišmenta, tako i kasnijeg srpskog političkog vrha.
Sa Sonjom je neprekidno bila velika ekipa ljudi, pa je družiti se s njom izgledalo kao da je čovjek na velikoj žurki. Družila se sa različitim ljudima, od fotografa Miladina Jeličića Jele, preko Mlađe Andrejevića, Saleta Čupe, Dragane Kanjevac, Milana Petrovića Tice, Milutina Petrovića, Slavka Štimca, pa sve do slovenačkih „Noe Sloveniše Kunst“ umjetnika. Putovala je često u Sloveniju, Hrvatsku, boravila u Njujorku.
Početkom devedesetih povukla se u ilegalu i posvetila alternativnom životu. Sarađivala je sa bendom „Supernaut“, Srđanom – Điletom Markovićem i Sašom Radićem. Radila je svoje avangardne art dokumentarne filmove poput „Šarlo je lep“. Posljednja faza karijere Sonje Savić, koja traje od 2000. godine naovamo, okrenuta je životu u malim krugovima, sa par sopstvenih posvećenika, gdje se u njoj prelamala paralelna realnost, filozofija Kastanede, postmoderni eksperimenti.
Milutin Petrović snimio je s njom film „Jug-jugoistok“, u kojem je pokušao da je vrati u glumačke vode i u kojem je Sonja glumila samu sebe. Bravurozna uloga u seriji „Vratiće se rode“ mnoge je podsjetila na njen značaj.
Prisjećam se rada na predstavi “In Out” u SKC, početkom devedesetih. Ja sam pokušao da režiram sopstvenu dramu, a u podjeli su, osim Sonje, bili Slavko Štimac, Vjera Mujović i Milan Petrović Tica. Mnogo smo pričali o Grotovskom, Artou, Gurdjijevu…Radili smo gotovo tri mjeseca i sve doveli do generalne probe. Pred samu premijeru Sonja je rekla da želi da kompletnu dramu snimi zvučno, pa da se ona kasnije igra na plej bek. Negdje smo se tu valjda razišli oko koncepcije. Na žalost, predstava se nikad nije pojavila.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu