Najbolje uspijeva na krečnjačkim, toplim i suvim mjestima. Zadovoljava se i plitkim zemljištem, a posebno staništima koja su dovoljno topla. Dobro podnosi sušu, korijen drena je vrlo razvijen i prodire duboko u podlogu. Orezivanje podstiče njegovu žbunastu strukturu.
Drenjina raste u gotovo cijelom svijetu, ali najbolje uspijeva na području srednje i jugoistočne Evrope i u jugozapadnoj Aziji.
Drijen je listopadni grm ili manje drvo koje može narasti najviše do osam metara. Krošnja je gusta i zaobljena, a listovi su ovalni s izvučenim vrhovima. Cvjeta u februaru i martu, a sazrijeva od augusta do oktobra. Plodovi su tamnocrvene boje, dužine 14 do 16 mm, a u sredini ploda je košpica.
Ljekovita svojstva
U ljekovite svrhe koriste se gotovo sve dijelove drenjine, kora, list, cvijet, plod. Plodovi se beru čim počnu dobijati crvenu boju i suše se na toplom mjestu.
Vrijednost drenjina i njegova ljekovita svojstva prepoznati su još u antičko doba. Tome svjedoče sačuvani zapisi iz Grčke, Rima i Persije koji kažu da se drijen koristio za ublažavanje bolova te za brži oporavak bolesnika.
Međutim, usprkos tome što je ovo šumsko voće ukusno, hranljivo i zdravo, ne koristi se dovoljno.
Efikasno je u liječenju bolesti grla, malokrvnosti, ospica, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, dijabetesa, za brže zacjeljivanje rana.
Plodovi drenjine koriste se svježi, smrznuti ili sušeni. Od ovog voća prave se sokovi, čajevi, tinkture i likeri. Čajevi se takođe mogu pripremati i od kore, cvijeta ili listova drijena.
U našim krajevima, najpoznatija je rakija od drenjine koja se primarno proizvodi u Drvaru i okolini.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu