Ne postoji nijedna druga politička stranka koja bi preživjela ono što je preživjela Srpska demokratska stranka. Od tragičnih ratnih godina, kada je SDS predstavljala opštenarodni pokret koji je u krajnje nepovoljnim geopolitičkim prilikama najzaslužniji za stvaranje Republike Srpske, velikog raskola koji je par godina nakon rata inicirala Biljana Plavšić, „sječe“ nekoliko desetina najistaknutijih stranačkih funkcionera od strane visokih predstavnika, američkih „crnih listi“, blokade računa, pa sve do najezde „papaka“, prebjega i beskrupuloznih karijerista, koji su zarad lične koristi prelazili u druge stranke ili formirali neke nove „kombi“ partije pod okriljem aktuelne vlasti.
Da je bilo koja druga politička stranka doživjela samo jedan od navedenih udara, danas bi o njoj sigurno pričali kao davno svršenoj prošlosti. Međutim, SDS i dalje postoji i još uvijek je druga po snazi i veličini politička organizacija u Srpskoj.
Danas, za razliku od onih godina kada su ih sankcijama i zabranom političkog djelovanja „sakatili“ visoki predstavnici, najveći neprijatelji SDS ne nalaze se vani, nego se kriju u njihovim redovima.
Bolesne sujete, neiživljene strasti i želja za moći, lažne predstave o vlastitim sposobnostima, nekompetentnost i pogrešne procjene danas rasturaju SDS mnogo žešće i opasnije nego što su to prethodnih godina činili svi spoljni neprijatelji zajedno.
Prebacivanje krivice na Milorada Dodika, kao „glavnog rasturača“ SDS, takođe više ne pije vodu. Grobari SDS danas su oni koji se, tobože, najviše zaklinju u vjernost stranci, a za bilo kakvu fotelju ili javnu funkciju prodali bi i najrođenije, a kamoli SDS.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.