Danas, tačno 33 godine kasnije realnost nam govori da imamo Republiku Srpsku, ali Republika Srpska nema nas.
Gdje smo se to izgubili i u šta smo se to pretvorili? Nevjerovatno je, ali istinito da do dan danas nismo naučili šta je to protektorat i kakva pravila važe u istom.
Nismo naučili da obično gdje sudi onaj koji tuži vlada nasilje, a ne zakon. Ako je kod onog kome se sudi slaba pamet i izražena sklonost prema naivnosti, taj mora da ima jaka leđa.
Ako nema pameti ni jakih leđa, a upusti se u neki sudski proces u protektoratu onda ta osoba zaslužuje detaljne analize.
Takva osoba srlja iz greške u grešku ne mareći za posljedice koje mogu da zadese cijelu Republiku Srpsku i sve njene građane. A cijenu naivnosti smo i u prošlosti skupo platili.
Malo ko je od onih koji su obavljali one najodgovornije funkcije u prošlosti imao političke mudrosti, a upravo nam je ona nedostajala, a nedostaje nam i danas. Više od tri decenije mi ne znamo šta hoćemo, nemamo nacionalnu strategiju i cilj.
Jedno vrijeme se otcjepljujemo, prijetimo referendumima, a onda nakon toga sve se brzo ohladi i pričamo o evropskom putu, prosperitetu u okviru BiH i puna su nam usta priča o boljem životu.
Rušenje Srpske i njenih institucija počelo je u martu 1999. godine smjenom tadašnjeg legalno izabranog predsjednika Nikole Poplašena. U toj prljavoj raboti učestvovale su i domaće snage, a o takvim individuama imam loše mišljenje.
Tvrdili su oni najviši funkcioneri Srpske da ne priznaju Sud BiH, a onda su ponizno otišli i poklonili se istom. Na taj način su priznali legalnost Suda BiH, ali i ostalih pravosudnih institucija u ovoj zemlji. Samim tim priznali su i protektorat u BiH.
Promjena Vlade Srpske u ovom trenutku bio je neracionalan potez. Da je smjena izraz nacionalnog jedinstva i da je opozicija ušla u vlast promjena bi bila logična i razumljiva.
Ovako, promijeniti jednog čovjeka drugim iz iste političke opcije je čudan i neshvatljiv potez.
Opet napominjem, živimo u protektoratu i u takvom uređenju realnost je da Srpska trenutno nema predsjednika, a sad nema ni Vladu.
Zbog svega ovog nerazuman je potez kojim je smijenjena Vlada RS.
Milorad Dodik bez principa priča svaki dan, djeluje kao da se i sam izgubio u cijeloj krizi. Čini se da on više nikom ne vjeruje pa ni najbližim i višegodišnjim saradnicima.
Postavlja se pitanje kakvu mi to Srpsku imamo danas poslije smjene Viškovića?
Imamo javna preduzeća u ogromnim minusima, nemamo predsjednika ni Vladu, svidjelo se to nekom ili ne, imamo samo Skupštinu. A šta reći za ovu instituciju?!
Degradirana je ponašanjem poslanika, ali i onih koji gostuju na sjednicama.
Šta reći za instituciju u čijem rukovodstvu sjedi neko poput Anje Ljubojević.
Šta reći za zemlju u kojoj u ministarskoj fotelji sedi neko poput Denisa Šulića?
Milorada Dodika nisu porazili stranci u ovoj zemlji, njega je porazilo ćutanje građana Srpske i njegovi kadrovi.
Osuđenog i smijenjenog predsjednika niko ne brani osim onih poltrona koji su ga i doveli u ovu poziciju.
Milorade, sad svi oni već shvataju da je vrijeme za Vašu političku penziju, a pitanje je samo kad ćete Vi to shvatiti?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.