Iz našeg ugla

Jednokratna ljubav

Šatori su ponovo u modi.

Jednokratna ljubav
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Širom Srpske razvlače se cerade, pale razglasi, pjeva na uvce, okreće meso, sipa piće…, i sve to (zamalo) besplatno.

Kampanja još nije ni zvanično počela, a domaćinska atmosfera već je stigla. Svak’ je važan, svak’ je dobrodošao.

I nije više dovoljno obećati bolji život. Treba ga demonstrirati. Po mogućnosti – odmah.

A pred ove izbore politička briga otišla je i korak dalje – pravo u krvne sudove. Jer šta će nam ekonomija ako nam nisu pregledane arterije?

Zdravstvo je preko noći doživjelo prosvjetljenje. Dok jedni pregledaju krvne sudove, drugi skupljaju potpise da lijekovi budu bez poreza. Zdravlje, dakle, više nije samo pitanje života i smrti. Postalo je i pitanje političkog marketinga. Jer kada vam neko pred izbore kaže da zdravlje ne smije biti luksuz, ostaje samo da se zapitate gdje je bio dok je zdravlje bilo luksuz, a izbori nisu bili tako blizu.

Ali dobro. Važno je da se sada zna.

Birači trebaju jeftiniji lijek. Birači trebaju besplatan pregled. A, kako se pokazalo, birači trebaju i koke nosilje. Možda je upravo to nova faza razvoja političke misli: od praznih priča do punog kokošinjca.

A ako imate dovoljno sreće, možete dobiti i prase.

I dok se građanima dijeli sve što može da se pojede, popije, pregleda ili unovči, političari se trude da pokaže i onu emotivnu stranu. Pa, tako i bosi prelaze preko trnja. Dobro, ne baš preko trnja, ali, svakako, bosi.

To je možda i najkraći kurs iz životnog standarda koji je neki političar pohađao. Nije loše. Još samo da neko provede sedmicu sa prosječnom platom, pa da dobijemo i doktorat iz realnosti.

I da ne zaboravimo… Kampanja ne bi bila kampanja kada ne bi bilo i onog najstarijeg klasika – jednokratne pomoći. Borcima. Penzionerima. Pa, i prvačićima. Kome god treba. I kome ne treba, ali može da posluži.

Šatori su opet u modi. I nisu oni samo mjesto za muziku, pečenje i besplatno piće. To je, izgleda, savršena politička laboratorija. Tu se testira koliko čovjeku treba da zaboravi prethodne četiri godine. Jedna pjesma? Dovoljno. Dva pečenja? Još bolje. Koka? Odlično. Jednokratna pomoć? Izvanredno. A ako još asfaltiraju ulicu dok muzika svira – kud ćeš bolje!?

Još samo da neko uzme olovku i izračuna koliko nas košta to predizborno buđenje kolektivne ljubavi. Ali nemojmo kvariti atmosferu. Živo, živo!

Čim zamiriše asfalt, eto i izbora: Stari politički trik koji i dalje prolazi kod birača