Iako losos zaista sadrži omega-3, on je ujedno i jedna od najzagađenijih namirnica na današnjem tržištu.
To znači da, iako ga ponekad možemo uključiti u jelovnik, nikako ne treba vjerovati mitu da se radi o hrani koju treba jesti često ili, nedaj bože, svaki dan (na sreću – preskup je, pa to većini nije ni izvodljivo).
Šta kaže nauka?
Prema podacima sa Nutritionfacts.org i studijama sprovedenim širom svijeta, riba je jedan od najvećih izvora industrijskih zagađivača u ishrani (ne zovu se bez razloga okeani „kanalizacijom čovečanstva“!).
Dovoljno je da znamo da Američka Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) ograničava unos dioksina (opasnih industrijskih zagađivača prisutnih u tlu, ali i morima i okeanima) na manje od 0,7 pikograma dnevno po kilogramu tjelesne mase – a to je manje od trilionitog dijela grama.
Po analizama iz uzoraka širom svijeta – samo mliječni proizvodi i povremena porcija ribe mogu nas već dovesti blizu te gornje granice.
Kada se posmatra riba koju jedemo, losos je na vrhu liste po sadržaju toksičnih industrijskih zagađivača poput PCB-a (polihlorovanih bifenila) i dioksina.
Losos sa farmi ili divlji losos – šta je gore?
Analize ogromnog broja uzoraka lososa iz cijelog svijeta konzistentno pokazuju da losos sa farmi riba ima mnogo veće nivoe zagađivača u odnosu na divljeg, uključujući čak i onaj koji je označen kao „organski“ (iz Norveške na pr.):
Preko 10 puta više PCB-a i dioksina, pronađeno je u nekim uzorcima lososa sa farmi nego u divljem lososu.
Više pesticida (davno napuštenog DDT-a, ali i drugih), antibiotika, „vječitih hemikalija “, pa čak i ostataka plastike i hormonskih disruptora poput BPA.
Nivoi žive i arsena variraju, ali su često problematični u oba slučaja (i kod divljeg i sa farmi).
Drugim riječima – industrijski uzgoj lososa prenosi zagađivače iz riblje hrane (koja često uključuje riblje ulje) direktno u meso ribe koje zatim završava na našim tanjirima (a mi ga smatramo „zdravom hranom“).
Koliko često bi se smio jesti losos, uzimajući u obzir nađene vrijednosti zagađivača?
Da bi se ostalo unutar sigurnih granica, zdravstvene preporuke se razlikuju u zavisnosti od nivoa zagađenja u pojedinim dijelovima sveta.
Tako na primjer: u nekim gradovima svijeta losos iz supermarketa se može jesti jednom u dvije nedjelje, u drugima samo jednom mjesečno, u mjestima sa najvećim nivoima zagađenja – tek nekoliko puta godišnje (na pr. u Frankfurtu u Njemačkoj).
Drugim riječima, trebalo bi da glumimo detektive ako kupujemo losos (svjež ili dimljeni svejedno) – prvo da utvrdimo porijeklo, a onda da ispitamo nalaze o nivou zagađenja u toj regiji ili ispitivanim uzorcima (ako je farmski uzgoj u pitanju).
Još jedan veliki problem – učestalo lažno obilježavanje pakovanog lososa
Nažalost, i kada potrošač misli da kupuje „divljeg lososa“, često se ispostavi da zapravo dobija onog sa farme. Istrage ekoloških organizacija su pokazale da je i do 43% lososa pogrešno obilježeno na tržištu SAD, a slična situacija se bilježi i u Evropi.
Istraživanja tržišta kažu da je losos sa farmi dominantan na evropskom tržištu:
Većina lososa dostupnog u supermarketima i restoranima u Evropi je sa farmi, a ne divlji.
Divlji losos se pojavljuje rijetko i u manjim količinama, često kao – još skuplja opcija.
To znači da kada u Srbiji kupujete losos, najvjerovatnije uzimate onog sa farmi — pa je rizik od zagađivača (PCBs, dioksini, pesticidi) veći (u odnosu na divljeg lososa).
Biljne alternative lososu su mnogo bezbjednije
Ako želite omega-3 iz lososa, a bez rizika od PCB-a, dioksina i pesticida – biljke nude čistija rješenja: laneno sjeme, čia sjemenke, orasi, konopljino sjeme i alge (izvor direktnog DHA i EPA ili kroz suplemente omega 3 na bazi algi).
Ali šta ako vam zafali losos u obroku, bilo zbog ukusa ili teksture? Na sreću kuvari i entuzijasti su našli vrlo zanimljive i prije svega bezbjednije zamjene.
Evo primjera:
Marinirani tofu ili tempeh (poznati biljni izvori proteina) – Tofu i tempeh su dosta neutralnog ukusa, pa mogu lako preuzeti ukuse različitih marinada, ako ih ostavimo da u njima malo odstoje. Isjecite ih na „filete“ i izmarinirajte nekoliko sati u kombinaciji soja sosa, isjeckanog lista nori algi i soka od limuna. Ispecite u rerni ili na tiganju da dobiju spolja hrskavu koricu, a tokom pečenja ih povremeno premažite ostatkom marinade sa algama.
„Lox“ od šargarepe – Specijalitet od dimljenog lososa u kiselkastoj marinadi sa kaparima koji se obično služi na „bejgel“ pecivu premazanim krem sirom. U biljnoj verziji – cijele šargarepe se isjeku ljuštilicom na tanke trake, potom kratko obare na pari, a zatim mariniraju potopljene u mješavinu soja sosa, limunovog soka, dimljene paprike (ili tečne arome dima) i listova nori alge.
U ovoj plant based verziji “Lox-a” – bejgl ili zemička se premaže veganskim krem sirom od indijskog oraha ili tofua, a onda se preko stave marinirana šargarepa i završi dodatkom kapara.
Losos možda jeste bogat omega-3 masnim kiselinama, ali se njegova „loša strana“ – visoki nivoi toksina – ne smije ignorisati. Čak i najpoznatiji nutricionisti danas preporučuju da se riblji proizvodi ograniče na najviše jednom nedjeljno, a mnogi misle da je i to previše. Umjesto da rizikujete zdravlje zbog iluzije o „superhrani“, znajte da omega-3 možete unijeti potpuno sigurno iz biljnih izvora, piše Telegraf.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.