Pecine crtice: 15 svjetskih rok legendi koje smo izgubili 2025. godine

Ove godine je previše rok velikana izgubljeno; toliko da sam morao da se koncentrišem samo na umjetnike koji su bili najpopularniji.

Oni zaslužuju zahvalnost što su nam pružili nezaboravnu muziku.

Rik Derindžer

Rik Derindžer (1947.) je bio jedan od osnivača američkog garažnog rok benda The McCoys. Njihova pjesma „Hang On Sloopy“ postala je 1965. godine hit broj 1.

Dok su se nekoliko pjesama benda The McCoys našli na top-listama, Derindžer je odlučio da postane solo umjetnik, objavivši svoj prvi album 1973. godine. Takođe je svirao gitaru sa grupom Edgara Vintera, pisao pjesme i postao producent za rok grupe i solo umjetnike.

Kris Dreja

Kris Dreja (1945.) jedan je od originalnih članova londonskog benda The Yardbirds. Prvo je svirao ritam gitaru, a zatim je prešao na bas. Bio je koautor nekoliko važnih pjesama benda. Ostao sve do 1968. godine kada se grupa raspala. Zatim im se ponovo pridružio prilikom obnavljanja 1990-ih i ostao je do 2012. godine.

Marijan Fejtful

Marijan Fejtful (1946.) je prvi put dospjela na britanske top-liste 1964. godine sa pjesmom „As Tears Go By“, koju su napisali Mik Džeger i Kit Ričards iz Rolling Stonesa i njihov menadžer, Endru Lug Oldam. Postala je vodeće lice britanske invazije na SAD, iako je to bilo donekle u sjenci njenog odnosa sa Džegerom.

Nakon ličnih problema početkom sedamdesetih, Fejtful je ponovo rasplamsala svoju karijeru 1979. godine objavljivanjem hvaljenog albuma „Broken English“.

Roberta Flek

Američka pjevačica i pijanistkinja Roberta Flek (1937.) bila je pop pjevačica pod uticajem džeza. Početkom sedamdesetih imala brojne hitove na top-listama.

Njen singl broj 1, „The First Time Ever I Saw Your Face“, bio je pjesma godine i ploča godine na dodjeli Gremi nagrada 1972. godine. Nakon toga je uslijedila pjesma „Killing Me Softly with His Song“, još jedan hit broj 1.

Koni Fransis

Hit pjesma „Who’s Sorry Now?“ katapultirala je 1958. godine Koni Fransis (1937.) u slavu. Početak karijere koja će je dovesti do statusa jedne od najprodavanijih pop umjetnica u istoriji.

Frensis je prva žena koja je dospjela na vrh američke Bilbord Hot 100 liste sa pjesmom „Everybody’s Somebody’s Fool“ 1960. godine. Bila je najpopularnija vokalna pjevačica u SAD između 1958. i 1964. godine.

Pol „Ejs“ Frili

Gitarista Pol Frili (1951), umjetničko ime „Ejs“, kao jedan od osnivača američkog benda Kiss stvorio je lik „Svemirca“. Ova šok-rok grupa bila je poznata po svojim oslikanim licima, skandaloznim nastupima i sa Frilijevim gitarama sa specijalnim efektima. On je napustio bend 1982. godine da bi osnovao “Frilijeve komete”, nakon čega je započeo uspješnu solo karijeru.

Gart Hadson

Cijenjeni kanadski muzičar Gart Hadson (1937.) bio je klavijaturista grupe The Band. Zaslužan za nastanak njihovog prepoznatljivog zvuka svirao je orgulje, elektronske klavijature, klavir, harmoniku i saksofon. Nakon što su pratili Boba Dilana na turneji, The Band je 1968. godine objavio svoj debitantski album, “Music from Big Pink”, hit među 30 najboljih u SAD.

Džon Lodž

Englez Džon Lodž (1943.) bio je basista, vokal i tekstopisac grupe Moody Blues na vrhuncu njihove popularnosti. Postavši član benda 1966. godine, kada je basista Klint Vorvik otišao, Lodž je napisao filozofsku pjesmu „Ride My See-Saw“, simfonijsku „Isn’t Life Strange“ i šaljivu rokersku pjesmu „I’m Just a Singer (in a Rock and Roll Band)“, koja je 1973. godine bila veliki hit. Posljednjih godina objavljivao je solo albume.

Sem Mur

Sem Mur (1935.) je bio jedna polovina soul dua „Sam & Dave“. Njihova gospelom inspirisana soul i R&B muzika ih je popela na top-liste singlova tokom šezdesetih, počevši od hitova kao što su „Hold On! I’m Comin’“ (1966), „Soul Man“ (1967) i „I Thank You“ (1968).

Sem i Dejv su bili poznati po svojim energičnim živim nastupima. Godine 1970. Sem je raskinuo sa Dejvom i postao solo umjetnik.

Ozi Ozborn

Engleski tekstopisac/pjevač Džon „Ozi“ Ozborn (1948) je suosnivač hevi metal benda Black Sabbath 1968. godine. Kao njihov glavni pjevač postaje poznat kao „Princ tame“. Osamdesetih godina prošlog vijeka napustio je bend kako bi se posvetio solo karijeri. Objavio brojne albume, od kojih je nekoliko dostiglo multiplatinasti status. Ozborn je takođe postao medijska ličnost i periodično se vraćao grupi Black Sabbath.

Mik Ralfs

Engleski gitarista, pjevač i tekstopisac Mik Ralfs (1944.) pomogao je u osnivanju dva velika britanska benda – Mott The Hoople i kasnije Bad Company. Smatrani supergrupom, Bad Company su objavili svoj debitantski album 1974. godine, koji će stići do vrha američkih top-lista. Singl s albuma, „Can’t Get Enough“, koji je napisao Ralfs, bio je uopšte najveći hit benda.

Nakon raspada Bad Company, Ralfs je počeo solo karijeru. Umio nakratko da se pridruži bivšim grupama, a 2011. godine osnovao je sopstveni Mick Ralphs Blues Band.

Slaj Stoun

Neponovljivi multiinstrumentalista/pjevač/tekstopisac/muzički producent Slaj (Silvester) Stoun (1943.) bio je ponekad nepredvidljiva, ali uvijek zabavna motorna sila iza rok grupe Sly and the Family Stone. Osnovan u San Francisku 1966. godine, integrisani, multi-polni bend bio je poznat po svojoj kombinaciji fanka i psihodelične muzike.

Objavili su brojne hitove, uključujući „Dance to the Music“, „Everyday People“ i „Family Affair“, koji su se svi našli među 10 najboljih singlova u SAD. Grupa se raspala 1970-ih, uglavnom zbog Stounove upotrebe droga.

Brajan Vilson

Priznati muzički genije, Brajan Vilson (1942.) je bio osnivač „The Beach Boys“ 1961. godine, jedne od najuspješnijih grupa u istoriji pop muzike. Vilson je bio glavni tekstopisac grupe, kao i pjevač, klavijaturista, basista i producent. Napisao je ili bio koautor brojnih pjesama, uključujući „Surf City“, „I Get Around“, „Help Me, Rhonda“ i „Good Vibrations“ – sve hitovi broj 1.

Uprkos napadima depresije i nervnom slomu, nastavio je da se razvija i inovira. Koristio je sve sofisticiranije harmonije, orkestraciju i studijske tehnike kako bi stvorio djela poput visoko cijenjenog, uticajnog konceptualnog albuma “Pet Sounds”.

Džimi Klif

Džimi Klif (1944.) originalni „grubi dječak“ i nježna rege legenda koji je pomogao da se žanr proširi sa Jamajke. Džimi je bio taj koji je muziku svog ostrva izneo u svijet. Imao je 14 godina kada je objavio svoj prvi hit „Hurricane Hattie“ i došao je u SAD da predstavlja Jamajku na Svetskoj izložbi 1964. godine.

Rege je predstavio sa filmom i albumom „The Harder They Come“ i pjesmama „Wild World“, „Wonderful World, Beautiful People“, „You Can Get It If You Really Want“ i „Meny Rivers To Cross“.

Kris Ria

Kristofer Anton Ria (1951), „više promišljeni, introspektivni pesnik nego prirodni pop izvođač“, bio je engleski rok i bluz muzičar. Poznat po svom prepoznatljivom emotivnom glasu i sviranju slajd gitare. Ria je snimio dvadeset pet studijskih albuma i bio svjetski poštovan umjetnik. Ranih sedamdesetih pisao pjesme za grupu Magdalene, a počeo je da pjeva samo zato što se pjevač benda nije pojavio na zakazanom nastupu.

Oduvijek je imao težak odnos sa slavom. Čitave svoje karijere Ria je odlučno odbacivao etiketu „rok zvijezde“. Kuriozitet svoje vrste: imao je mnogo slušanih pjesama ali najveći hit bila je „Driving Home for Christmas“, pjesma koju je napisao 1978. prvobitno za Van Morisona. Gospodin Morison mu se nikada nije javio, a  na kraju Kris ju je snimio kao B-stranu jednog od svojih singlova. Ona mu je do smrti svake godine donosila 200.000 funti.