Pecine crtice: Kako je Brižit Bardo inspirisala Boba Dilana

Brižit Bardo (1934-2025) je od onih zvijezda koje su, poput Merilin Monro, utkane u tkivo popularne kulture dvadesetog vijeka. Ne samo da je bila jedna od najtraženijih glumica francuske kinematografije već je imala i uspješnu pjevačku karijeru.

Prva pjesma bila je “Sidonie”, pa “La Madrague” i LP “Brigitte Bardot Sings” (1963), onda “Moi Je Jouie,” i saradnja sa slavnim Seržom Gensburom „Bonnie and Klyde“ (1968) i originalna (a potom i zabranjena) verzija pjesme „Je t’aime… moi non plus“ prije nego što ju je Džejn Birkin ponovo snimila 1969. godine. Sedamdesetih „Comic Strip“, „Ford Mustang“ i posljednja 1982.godine kao znak borbe za zaštitu životinja T“outes Les Bêtes Sont à Aimer”.

Prije neki dan je po vlastitoj želji sahranjena na groblju ljetovališta u Sent Tropeu na Azurnoj obali, za koji je bila vezana takoreći otkad zna za sebe i istog učinila svojom životnom kulisom i glamuroznom destinacijom francuske rivijere. Istog dana je Kan, prestonica svjetskog filmskog festivala i muzičkog MIDEM, odlučio da jedan dio svoje čuvene Kroazete nazove po njoj.

Pored toga što je bila francuski seks simbol šezdesetih godina prošlog vijeka, glumica, pjevačica i aktivistkinja za zaštitu životinja, Brižit Bardo je bila muza mnogih – posebno muzičara. Njeno ime postalo je sinonim za neku vrstu klasične ljepote. U pjesmama, Bardo često nije Bardo žena, već simbol želje – skraćenica za bombu. Decenijama udaljene od vrhunca njene filmske slave, savremeni izvođači nastavljaju da pjevaju njeno ime uprkos njenim brojnim kontroverzama, uključujući pet puta osuđene na francuskim sudovima za podsticanje rasne mržnje i provokativne komentare.

Svakako da sudnica nije njeno glavno nasljeđe. Bardo, osim na ekranu, živi u pjesmama koje je pominju. Kroz žanrove i jezike: „I Shall Be Free“ Bob Dilan (1963), „Alegria, Alegria“ Kaetano Veloso (1967), “I Think I’m Going To Kill Myself” Elton Džon (1972), „Message of Love“ Pretenders (1981) , „We Didn't Start The Fire“ Bili Džoel (1989), „Stratford-on-Guy“ Liz Fejr (1993), „Warlocks“ Red Hot Chili Peppers (2006)„ Tyrant“ Kali Učis sa Džordžom Smit (2017)„ Lejsi“ Olivija Rodrigo (2023) i „Red Wine Supernova“ Chappell Roan (2023).

Svojim odlaskom Brižit je ponovo spojila film i muziku, pa je red da se ispriča jedna manje poznata priča.

Bardo je krajem pedesetih i šezdesetih bila moderna Afrodita, simbol nove vrste ženske seksualnosti. Upravo je ta opijajuća strast daleko od Pariza zarobila tinejdžera po imenu Robert Cimerman, onog koji će postati ne samo ikona, već i vjerovatno najveći autor svoje generacije. Kao i mnogi mladi ljudi tog vremena, bio je potpuno zadivljen Brižitom. Ona je djelovala ne samo svojom seksualnošću, koja je izvirala iz svakog njenog pokreta na ekranu, već i sa vrhunskim samopouzdanjem. Nosila je svoju ljepotu i seksapil na način koji je u to vrijeme bio revolucionaran. Rezultat toga: postala je jedna od najpoželjnijih i najpopularnijih žena na planeti. Kao takva privukla je pažnju mlađanog Boba Dilana, inspirišući ga za prvu pjesmu koju je ikada napisao. Pjesmu pod nazivom „Pjesma za Brižit“.

Pjesma, koja nikada nije objavljena, napisana je 1956, kada je Bob imao samo 15 godina i živio u gradiću Dulut u rodnoj Minesoti. To je nešto što bi se moglo očekivati od dječaka iz komšiluka, a ne možda i od najvećeg pjesmotvorca na svijetu. Ali je lijepo sjetiti se koliko obični mogu biti velikani.

Smiješno je danas pomisliti na mladog Boba Dilana toliko očaranog sa glumicom. Naravno, nije bio jedini u svojoj naklonosti prema zvijezdi. Ona je definisala shvatanje ženske ljepote cijele generacije, pridruživši se tako Merilin Monro, Sofiji Loren i Aniti Ekberg. Ali, za Dilana, ona je predstavljala više od ljepote. Ona je simbolizovala glamur života izvan njegovog provincijskog.

Bardo je, inače, odrasla u izrazito katoličkoj porodici i odlučila da se bavi glumom možda iz želje da pobjegne od klaustrofobije svog odrastanja. Dilan bi se vjerovatno poistovjetio sa tim, budući da je jevrejski dječak iz malog grada na Srednjem američkom zapadu. On je, kao i Bardo, rizikovao i usudio se da izađe van granica života koji mu je bio predodređen. I time je popločao svoj put.

Kao što biste očekivali od adolescenta, njegova prva pjesma je, u svojoj suštini, pjesma ljubavi, ili možda želje. Ono što znamo jeste da je Dilan ukratko pomenuo tu numeru u intervjuu za časopis „Plejboj“ 1966. godine, kad je pitan da opiše prvu pjesmu koju je napisao: „Ne sjećam se baš mnogo toga, imala je samo jedan akord. Pa, sve je u srcu.“ Zaista sve u srcu. Iako danas imamo samo Dilanovo sjećanje, prilično je jasno da je „Song For Brigitte“ napisana kao ljubavna pjesma za francusku glumicu.

Ostaje pitanje: da li je Bardo ikada bila svjesna svog uticaja na svijet popularne muzike. Na kraju krajeva, ona je bila tema prvog zvaničnog muzičkog poduhvata budućeg Nobelovca, pjesme „Blowin In The Wind“. U pomenutom intervjuu za „Plejboj“, Dilan opisuje kako je „uštedio novac koji je zaradio radeći na očevom kamionetu i kupio Silverton gitaru. Imao je 12 godina, kupio knjigu akorda i počeo da svira.“

Ubrzo je uslijedila „Pjesma za Brižit“. Međutim, katalog koji je napisao za prvi koncert u njujorškom Karnegi Holu navodi da je pjesma prvobitno napisana za drugi instrument: „Počeo sam da pišem svoje pjesme prije oko četiri ili pet godina. Prva pjesma je bila Brižit Bardo, za klavir. Mislio sam da ako napišem pjesmu, jednog dana ću joj je otpjevati. Međutim, nikada je nisam upoznao.“

Putevi Dilana i Bardo se nikada nisu ukrstili u vrhuncu slave, već su komunicirali jedno s drugim kroz suptilne poruke skrivene u njihovim pjesmama i filmovima. Iste godine kada je Dilan otkrio svoju naklonost prema Bardo, glumica se pojavila u Godarovom klasičnom filmu francuskog novog talasa „Muška ženski“, koji sadrži brojne reference na ličnosti iz pop kulture, uključujući i samog Boba Dilana. Dilan je takođe pomenuo Bardo u svojoj pjesmi „I Shall Be Free“ iz 1963. godine s albuma „The Freewheelin’ Bob Dylan“, u kojoj pjeva stih: „Pa, zazvonio mi je telefon i nije htio da prestane/Zove me predsjednik Kenedi/Rekao je: ‘Prijatelju moj, Bobe, šta nam je potrebno da/zemlja raste?'/ Rekao sam: ‘Prijatelju moj, Džone, Brižit Bardo.'“

Prvi model Mariane, alegorijskog lika slobode francuske Republike, i Prorok, buntovni glas tinejdžerskog odrastanja jedne generacije. Fatalna i Bard. I „Pjesma za Brižit“ koju nikad nisam čuo ali je razumijem, pogotovo danas.