To jeste bio događaj svoje vrste pošto ta obimom nevelika knjiga (kao i autorova prethodna „Čovek u senci“) zaslužuje još poneku riječ.
Čovjek u sjenci nastavlja da piše knjige malog obima ali velike vrijednosti. Takav je to autor, iza sebe oduvijek ostavlja bisere bez obzira što uporno čuva izabranu sjenu.
Njegovu desetu knjigu sastavljenu od literarnih odlomaka, marginalija eseja i zabilješki, okarakterisao bih kao dragocjen „predah uz pjesme”. Riječ je o izdvojeniku svojeglave sorte, bez stida odakle dolazi, mudracu, drzniku, autentičnom misliocu i vlasniku zanosne (auto)poetike.
Radoman Kanjevac (1960) nije samo ”pjesnički ponos Sjenice” već ozbiljna činjenica naše književne scene. Nekadašnji glavni i odgovorni urednik Studentskog radio programa Indeks 202, košnice iz koje su izlazile dragocjene emisije i primjeri inovativnog i angažovanog radio novinarstva, vidjevši kako ”patriotski angažman” mrvi potražio je izazove na drugoj strani. Maja 1989. godine bio je čelnik televizijskog OK kanala, prve nezavisne televizije u Beogradu, medijskog proboja na državnom planu i preteče kasnijeg otvaranja, oslobađanja… sve do uništenja medijske scene.
Slobodu da misli svojom glavom platio je preskupo, ali i doživio da vidi kako se njegovi imitatori brukaju. U penziju je upravo stigao kao glavni urednik najboljeg ovdašnjeg radijskog kulturnog programa – Radio Beograd dva.
Kada sam prvi put pročitao „Prodavnicu magle“, bilo je kasno noću i bejah umoran, ali pošto sam je završio, osjećao sam se odmorno, inspirativno i živo. Od tada sam je nekoliko puta ponovo isčitao i sada mi ona još više govori. Od onih je knjiga koje služe kao početak za istraživanje sopstvenog čitaočevog života i kao riznica promišljenih i pronicljivih podsjetnika. Zbirka rasutih, mudrih fragmentiranih spisa, vrsta „intelektualnih dnevnika“ koji imaju spontanu organsku strukturu, a ne hronološku logiku duhovnih preporuka.
Nedavno naiđoh na misao da je „ideja o piscu kao mudracu danas prilično mrtva“. U vremenu lakih pisaca i kič uspjeha, teško se sa takvim stavom mogu složiti. Mudrost je pročišćavajuća i sveta. Najbolji pisci znaju da je vrijednost njihovog djela upravo u uzvišenostima koje zauvijek ostaju kao civilizacijske pouke.
Ponekad se moramo zapitati gdje je nestala sva duboka razboritost.
U svijetu opsednutom brzinom, jednostavnošću i površnošću, dubina je postala rijetkost. Kad skrolujte dugo naći ćete bezbroj negodovanja i mišljenja, ali skoro nikada kontemplaciju. U dobu vrućih stavova i trenutnih odgovora, knjiga poput ove tiho nudi nešto radikalno: tišinu, proučavanje i promišljeno razmišljanje.
Šta znači djelovati po pravom, nenametljivo i iskreno? Ovo nisu pitanja sa lakim odgovorima. Ona zahtijevaju vrijeme, razmišljanje i spremnost da se istražuje. To nije zastarjela tradicija, već kontrakulturna hrabrost.
Čineći to, pisac čuva nešto za čim moderni svijet žudi: unutrašnji život. Mjesto gdje se pitanja ne postavljaju žurno, gdje je značenje važnije od metrika i gdje duša ima prostora da se protegne i diše. To nije nostalgija. To je nužnost.
Jer bez prostora koji poštuju promišljenost, društvo rizikuje da zaboravi kako uopšte da razmišlja. „Prodavnica tajni“ poziva ljude ne samo da se usavršavaju, već i da razumiju sebe.
Da se pitaju: Ko sam ja? Zašto sam ovdje? Šta i zašto gradim i zastupam?
Ima mjesto gdje unutrašnji život nije luksuz. Pametan rukopis je kamen temeljac časnog čovjeka. A u rasejanom dobu, ta tiha potraga za mudrošću može biti najrevolucionarniji od svih činova.
Pisci iz svog iskustva filtriraju najbolje pasuse. Autori do kojih držimo tako unose dijelove sebe u ispisivanje eseja.
U ovom svijetu, ovoj stvarnosti, nema vremena za suštinska pitanja. Nema vremena za snove. Nema vremena da razmišljate da li je podrazumijevani put i najbolji put. Postoji samo vrijeme za poslušnost, saglasnost i pridržavanje podrazumijevane rute. Tako se napreduje. Tako ste važni. Tako se uklapate. A uklapanje je ono što je najvažnije… Zar ne?
Međutim, treba naći malo vremena i tišine da bi se pročitalo ono što smo bili uvjereni da već dovoljno znamo. O Svetoj gori, Andriću, Kosovu, radiju, Đokoviću, pisanju, ljudskom karakteru, političarima, ali i rođenoj majci. Onda zastanemo, duboko udahnemo i podivimo se nekome ko je pisanjem sve to objasnio bolje i drugačije od drugih. Posebno su dirljive rečenice u poglavlju o majci.
Bilo da je u pitanju nobelovac, mudrac, zvijezda ili kralj, sve su ih rodile žene. Majke.
Jedna takva majka svijetli u „Prodavnici magle“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.