Iz našeg ugla

Dnevnik jednog Kokija (10): Kako to radi prava mala štetočina

Ćao drugari! Moram brzo da razmišljam malim pokvarenim psećim mozgom.

Dnevnik jednog Kokija (10): Kako to radi prava mala štetočina
FOTO: VANJA SAVIĆ

Ne znam šta mi je činiti, jer nisam više tako mali i neprimjetan.

Najradije bih pobjegao sa planete. Ja sam samo pas i užasno sam ljubomoran kad uveče Gavra (to je Đura, Nikola ga tako zove zato što jecrn kao gavran, a meni se to baš dopada.)

Dakle, Gavra je Đura.

Raduje me kad uveče krenemo na spavanje. Nina uredno složi stvari na svojoj stolici za razliku od Gavre koji drži čarape kod glave.

Spavanje počinje tako što se zalijepim za Ninu i svojom već velikom guzicom je guram kako bih sebi napravio komfor.

Potom Đura ulazi u krevet i to mi je poseban gušt, jer ga maltretiram na samo moj način. Preskačem Ninu,obično joj stanem nogama na stomak, što je zaboli ili gdje je već potrefim. Legnem između njih.

Priznajem da sam ljubomoran kao pas i ne dozvoljavam nikome da legne pored Nine.

Preskočim Gavru kako bih bio bliže ogledalu i divio se sebi kako sam lijep i pametan, naravno smatram da sam gazda u kući.

Gavru to posebno nervira, ali sam uporan.

Bacim mu se na stomak, dovoljno snažno da obrati pažnju na mene i da ne može da vidi TV.

Kad konačno zaspu, čekam da učvrste san. E onda nastupam ja.

Pošto me je Gavra opalio nogom da se sklonim sa kreveta moja je morala da bude posljednja. Svukao sam novu Nininu trenerku i kao prava mala štetočina pojeo sam joj rajfešlus.

Tačnije iskrivio sam ga da ne može da radi. Iznervirala se tek ujutru. Popravka je koštala.

Pročitajte još

Šta me je dalje snašlo saznaćete u nastavku.