Istorija balkanske muzike: Još ne sviće rujna zora (7)

U posljednje vrijeme svojataju je i Bosanci, ali dileme nema: popularnu pjesmu „Još ne sviće rujna zora“ napisao je, a najvjerovatnije i komponovao muzičar iz Futoga.

Riječ je o Vasiliju Vasi Nikoliću (1822-1890), advokatu, vojniku, pjesniku, boemu…

U Narodnom muzeju u Kikindi se nalazi pjesmarica koju je, rukom, na slavenoserbskom, u Mokrinu 1846. ispisao tamošnji učitelj Luka Davidović.

Pod brojem 99, u njoj je Nikolićeva pjesma „Jošt ne sviti bijela zora“. U potonjim verzijama, u njoj jestepromijenjena poneka riječ, pa je umjesto bijele, postala rujna zora, ali su to beznačajne izmjene. Sve ovo otkrio je dr. Milovan Miškov, profesor Pedagoškog fakulteta u Somboru.

Za razliku od izvornog teksta, praktično identičnog današnjem, originalna muzička partitura ne postoji, a ovaj muzikolog i istraživač umjetničke tradicije vjeruje da je Nikolić za pjesmu komponovao i muziku.

Nikolić je vrijeme u kojem je živio obilježio i kao jedan od najpoznatijih gitarista svog doba – objašnjava Miškov.

– O njemu, inače, biranim riječima piše njegov savremenik Jakov Ignjatović a, uz ostalo, jedno vrijeme je, na Petrovaradinskoj tvrđavi, bio i ađutant generala Josipa Jelačića kojeg će, nešto docnije, za hrvatskog bana ustoličiti srpski partijarh Josif Rajačić. Nikolićevo sočinenije, kako se govorilo u njegovo doba, pretrajalo je dva vijeka. Tridesetak godina pošto je nastalo i uveliko pjevano „širom Srpstva“, pojavila se i prva klavirska partitutara koju je napisao Kornelije Stanković, a u svojoj knjizi „Južno-slovjenske popjevke“ iz 1878. prvi put štampao hrvatski etnomuzikolog Franjo Kuhač. Što se, pak, tiče rasprostranjene predrasude da je riječ o crnogorskoj narodnoj pjesmi, odnosno nedavnih izjava poznatog sarajevskogpjevača Seje Pitića da će dokazati da je, ipak, riječ o bosanskoj sevdalinki, Miškov kaže da je sve to – uzaludan posao. Pjesme su, uvijek, lako osvajale prostore, naročito u istom jeziku, čak i kad se on govori u više država, pa je tako i ova stigla i do Crne Gore, ali svakako nije crnogorska. Nesvrsishodni su ipokušaji iz Sarajeva da je proglase za svoju. Mogu, naravno, da je pjevaju, jer muzika nema granica, ali je to, definitivno, srpska pjesma i tu se ništa ne može promeniti – kaže Miškov.

“Još ne sviće rujna zora“ se, decenijama, nalazila na repertoaru naših najpoznatijih pjevača, ne samo narodne muzike.

Na gramofonskim pločama ili kompakt diskovima do sada su je snimili Bora Spužić Kvaka, Dušica Bilkić, braća Bajić, Nikola Karović, Merima Njegomir, „Sedmorica mladih“, Ljiljana Petrović, Željko Joksimović…

Još ne sviće rujna zora

Još ne sviće rujna zora

Još ne trepti list sa gora

Ne čuje se glas slavuja

Zoru da najavi

Ne čuja se ni zefira

Niti svirka od pastira

Tišina je svud okolo

Sve živo počiva

Neka cvjeta rosno cvjeće

Nek se kiti s njim proljeće

Ja ga neću više brati

Jer nije za mene

Ja ga neću više brati

Jer ga nemam kojoj dati

Kojoj sam ga darivao

Zemlja je pokrila

Svaka travka u spokoju

Traži makar radost moju

Al’ od mene ona bježi

Daleko, daleko