Njegove najjednostavnije lirske pjesme su građene po ugledu na narodne lirske pjesme. Takva je i njegova prva pjesma “Djevojka na studencu”, koju je napisao na srpskom jeziku 1843. godine u Temišvaru, gdje je živio nekoliko godina.
Pjesma “Djevojka na studencu” je napisana u trećem licu, sa elementima rudimentarne fabule, nalik na minijaturnu lirsku priču. Ova vedra jednostavna pjesma je narativnog karaktera, čime podsjeća na narodnu lirsku pjesmu. Osjećanja se otkrivaju posredno, u ritmu, slici i priči, a u upravnom govoru u neposrednoj ekspresiji.
U pjesmi “Djevojka na studencu”, djevojka se sjeća radosnih trenutaka svog ljubavnog doživljaja. Dok je zahvatala vodu na studencu dolazi “momče crna oka” na konju, koje od nje traži malo vode. Djevojku pogađaju njegove riječi kao “slatke strijele” i izazivaju u njoj ljubavna osjećanja. Zato joj ruka drhti, a krčag sa vodom “ode na dve na tri pole”. U njoj i dalje živi sjećanje na momka, a njeno srce je slomljeno kao krčag od koga još “leže crepi”. Ona se pita gdje je, čezne za njim i želi da ga opet sretne.
Lirska pjesma Djevojka na studencu je vedra, kristalno jednostavna, sa dominantnom melodijskom komponentom. U njoj je nagoveštena čulna ljubav, a zgusnuta smjerna osjećajnost ženskihnarodnih pjesama je istovremeno dobila nov kvalitet.
Djevojka na studencu
Kad sam sinoć ovdje bila
I vodice zaitila,
Dođe momče crna oka
Na konjiću laka skoka,
Pozdravi me, zborit ode:
“Dajde, sele, malo vode!”
Ove riječi – slatke strele –
Minuše mi grudi bijele –
Skoči’ mlada, njemu stigo’
Digo’ krčag, ruku digo’
Ruka drkta… krčag dole…
Ode na dve na tri pole.
Još od njega leže crepi,
Ali de je onaj lijepi?
Kad bi sada opet došo,
Ma i ovaj drugi pošo!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.