Ne tvrdim da je opozicija u Republici Srpskoj potpuna katastrofa, kako mnogi (ne)opravdano smatraju. Ima tu čestitih ljudi, sa principima, karakterom i čvrsto izgrađenim moralnim osobinama. Međutim, sve što se posljednjih mjeseci dešavalo u opoziciji, licitiranje s imenima kandidata za predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH, međusobna optuživanja, uvrede i sujete do neba, pokazale su zašto u Republici Srpskoj već dvije decenije imamo stalne pobjednike i vječite gubitnike.
Godinama unazad brojni opozicioni lideri polagali su sve nade u međunarodnu zajednicu da će Milorada Dodika, milom ili silom, skinuti sa vlasti. Kada su konačno dočekali da Dodika iz fotelje predsjednika Srpske ne izbaci ni međunarodna zajednica, niti oni na izborima, već je to uradio Sud BiH, čak ni taj, dugo čekani ponuđeni „zicer“, po svemu sudeći, neće uspjeti da realizuju.
Objektivno, više nije pretjerano važno da li će opozicija uspjeti da se dogovori da na izbore izađe zajedničkim snagama, da li će kandidat za predsjednika Srpske biti Branko Blanuša ili Draško Stanivuković. Nešto više od tri mjeseca, koliko je ostalo do održavanja izbora, prekratak je period da prosječan glasač zaboravi višemjesečno mrcvaranje oko postizanja bilo kakvog dogovora, prozivke i niske udarce koje su razmjenjivali tobožnji „opozicionari“.
Višemilionske afere, razne „vijadukte“, serdarove, kupljene diplome i desetine drugih primjera koji dokazuju da je vlast loša, takozvani opozicionari gurnuli su u drugi plan kako bi se međusobno razračunavali. Valjda kontaju da o tome treba pričati desetak dana prije izbora?! Zato i jesu gubitnici.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.