Iako se do sada kao jedini kamen spoticanja buduće vlasti uglavnom gurala priča oko ulaska BiH u NATO, čini se da će to biti sitnica u odnosu na ono što čeka državne parlamentarce, ako ikada počnu da rade svoj posao.
Da nas čeka burna jesen nakon formiranja Savjeta ministara BiH vidljivo je već prilikom letimičnog pogleda na zakone i ostale akte koji čekaju da dođu na dnevni red sjednica Parlamentarne skupštine BiH, a koji će zasigurno podići nacionalne tenzije u zemlji.
I nisu to bilo kakvi zakoni i deklaracije, već oni koji direktno diraju u rane koje su još svježe.
Svi redom označavaju Srbe kao agresore koji su činili genocid i ratne zločine, dok se zločini nad srpskim narodom nigdje ne spominju. To će biti dovoljno da izazove nastavak trvenja i političkih prepucavanja, kojih ne manjka na političkoj sceni.
Drugim riječima, ponovo ćemo da pretresamo prošlost, prebrajamo krvna zrnca, ko je koga, kada i kojih je bilo više, dok će nezaposlenost, siromaštvo, male plate i drugi problemi, koji tište svakog običnog stanovnika ove zemlje, ostati u drugom planu.
I dok se ponovo budemo bavili prošlošću, sadašnjost će nam polako izmicati iz ruku, a redovi pred stranim ambasadama iz dana u dan biće sve veći i veći.
Niko ne kaže da zločine treba zaboraviti, i da o njima ne treba pričati, ali isto tako ne trebamo da budemo ni taoci prošlosti koje nikako da se riješimo ni skoro tri decenije kasnije.
Da bi uopšte imali zajedničku budućnost, moramo prvo da stavimo tačku na prošlost. To nikako nećemo postići međusobnim optužbama, vrijeđanjem i guranjem prst u oko jedni drugima.
Za početak, možda da se napokon počnemo odnositi prema žrtvama sa dužnim poštovanjem, bez obzira na njihov nacionalni predznak, a ne da uporno negiramo zločine jednih, a insistiramo na onim drugim.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu