Zbog nedorečenih propisa i prečeg prava bogatih, mnogi ljudi su se tada ozbiljno razboljeli, a neki nisu mogli da izdrže pritisak.
Deset godina poslije ponavlja se istorija. Dobro, nije isto kao sa švajcarcima, ali ljudi jesu u strahu zbog rasta kamata. Dobro, dužnici su potpisali ugovore čime su pristali na promjenjivu kamatnu stopu koja zavisi od EURIBOR-a.
Ipak, niko nije mogao naslutiti da će mu mjesečna rata kredita, koji otplaćuje već petu godinu, porasti za 120 KM! I to u trenutku kada je inflacija dvocifrena, 17 odsto, kada je hrana skuplja 30 odsto, onda kada je poskupjela struja, a plata ista. To su sve podaci koje bankari znaju bolje od bilo koga. Ali, eto, tržište je slobodno, pa oni mogu, kao i u svakoj krizi, da ostvaruju velike prinose. Jer, kapital i kapitalizam…
Da li treba da bude baš tako? Da li i u ovoj krizi treba da se ponašaju kao zelenaši? Zašto ne bi snosili dio tereta krize? Mogli bi, naravno. Ne mora baš svaki globalni rizik snositi isključivo krajnji korisnik kredita i njihov sudužnik.
Korektno poslovanje bi bilo kada bi bankari rast EURIBOR-a podijelili sa svojim klijentima, pa da rata kredita bude veća za 60 KM, a ne za 120 KM. Može banka da ima dobit od dva umjesto četiri miliona maraka.
Ne može baš sve da se završi s porukom: „Šta hoće? Pristali su na kredite sa kamatnom stopom koja zavisi od stope EURIBOR-a.“
Stambene kredite su uzeli oni koji imaju prihode samo od plate i to su ljudi koji žive bukvalno od svog rada. Ne može poštenije. Kredite su uzeli da riješe stambeno pitanje za sebe i svoju porodicu. Dovoljno je to što moraju dvije decenije da budu dužnici banke.
U svakom slučaju, ne bi bilo na odmet da se u sve ovo umiješa Vlada RS sa određenim zahtjevima prema bankarima. Očigledno da odluka regulatora, da svako povećanje kamate preko dva odsto znači i manju dobit banke, ne pije vode.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu