Put Foča-Sarajevo, koji mnogi nazivaju magistrala straha, jedan je od najrizičnijih domaćih puteva. Kažu opasan je od kada je napravljen jer je probijen i asfaltiran kroz izuzetno težak teren, uključujući strme padine, tunele i mostove.
Izjave iz Srbije i Mađarske da “ne priznaju presudu” predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku izazvale su veliku pažnju, ali ne i pravne posljedice.
Zoran Modli je bio jedinstvena pojava na radio nebu bivše Jugoslavije; vodio je kultnu emisiju “Ventilator 202” na “Radiju 202 Radio Beograda”.
Dok političari četvrtaju rezultate – narod četvrta tablete. Jer u zemlji gdje je luksuz imati cijelu terapiju, a ne cijeli mjesec, procenti više nisu mjera uspjeha, nego alibi za propast.
Legenda kaže da je Bogorodica ploveći sjevernim vodama Egejskog mora začula glas: „Neka ovo mjesto bude tvoje nasljeđe i tvoj vrt, raj i nebo spasenja za one koji traže spasenje“.
U zemlji gdje se svadbe planiraju godinu unaprijed, ali se ono što nebo spremna ne može naručiti, meteorolozi su postali nešto između proroka i terapeuta.
U Kozarcu i dalje tinja nezadovoljstvo nakon što se pojavio snimak tuče na kojem se vidi kako više osoba učestvuje u fizičkom obračunu na ulici, a koji je, prema datumu utisnutom na snimku, nastao 26. jula ove godine.
Prije samo deceniju, svinjama i junadima uzgojenim na našim farmama, mogli smo da zadovoljimo čak 80 odsto potreba domaćeg stanovništva...
I opet je narod prepušten sami sebi. Ovaj put to je oko 2.000 stanovnika Berkovića, i dijela bilećkih sela, koji se već danima snalaze za vodu.
Na +40 stepeni, dok većina nas traži zaklon pod klimom ili hladovinom, hiljade građevinskih radnika širom države stoji na suncu, izloženi paklu od kojeg nema ni zaklona, ni razumijevanja.
Ukoliko postoji mesto na planeti Zemlji sa kog nam se kroji sudbina onda je to mala dolina u SAD.
Psi kao ulaznica za moralni status. I bonus poeni u političkom rijalitiju. Sad više nisu nevidljivi; sad su rekvizit.
Neću zakazivati sjednice, dok gradonačelnik Draško Stanivuković ne provede ranije usvojene skupštinske odluke. Reče to Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka. Pošteno!
Neke pjesme mom tekstu ne daju mira. Prva ploča Jadranke Stojaković, objavljena 1973. u Beogradu, počinje pjesmom „Putovanja” i refrenom „Putovanja, putovanja, da se mašta da se sanja, da se prima i poklanja”.
Kada je golim rukama čupao loše postavljeni asfalt po banjalučkim ulicama, „diverzantski“ upadao na imanja i voćnjake Dodikovih, prkosno stajao ispred nervoznog ministra unutrašnjih poslova RS, čekajući da mu ovaj pred kamerama „odvali“ šljagu, Draško Stanivuković izgledao je kao novi demokratski „svježi dašak na Balkanu“.
Politička prepucavanja u Banjaluci ponovo na svojoj koži osjećaju oni koji najmanje zaslužuju da budu taoci – djeca i sportisti.
Nisu psi krivi. Ni što su napušteni. Ni što su gladni. Ni što laju kad priđete kapiji azila na Manjači.
Velika studentska buna, koja traje već mjesecima u Srbiji, kao svoje osnovno načelo ističe anonimnost svojih vođa.
Prvo bi trebalo, po pravilima pristojnosti i reda, počistiti ispred svog praga.
