
Prevareni penzioneri
Naši penzioneri opet su na meti prevaranata koji ne prezaju od toga im, ako ikako mogu, uzmu i crno ispod nokta.

Naši penzioneri opet su na meti prevaranata koji ne prezaju od toga im, ako ikako mogu, uzmu i crno ispod nokta.

U rano jutro gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković zaputio se u vrtić. Da vidi kako su dječica. I da tetama čestita prekid štrajka. Dao je tetama korpu. Voća.

U jadnoj i siromašnoj zemlji dobijanje bilo kakvog posla u javnoj službi, a kamoli nekakve funkcije, članstva u upravnom ili nadzornom odboru, predstavlja sigurnu garanciju da će mučenik koga je vlast tamo uhljebila do groba ostati vjeran svojim „dobročiniteljima“.

Prije 20. veka, diplomatija SAD bila je amaterska. Reformama iz 1924. poznatijim kao Rodžers akt formirana je profesionalna diplomatska služba sa obrazovanjem i karijernim putem.

Crveni su prešli crvenu liniju, a da se nimalo nisu zacrvenjeli. A i zašto bi, kad za stid ni čuli nisu? Da jesu, ne bi najprije sebe, pa onda i nas, pokušavali ubijediti da znaju šta rade. Jer, ne znaju.

Ovdje ćemo se podsjetiti na tri tradicionalna srpska odličja, po čemu bi čitav svijet trebalo da zna da je onaj ko nosi šajkaču, opanke ili igra kolo dio srpskoga roda.

Pokojni frontmen Bitlsa je od trenutka svoje smrti, decembar 1980, najzanimljivija ličnost za kolekcionare kuriozetnih stvari.

I umro je, i sahranjen, a priče o njemu i dalje sustižu jedna drugu...

U želji da svojoj djeci pružimo sve najbolje, mnogi roditelji nesvjesno pređu tanku liniju između brige i kontrole. Ta pojava, poznata kao helikopter roditeljstvo, označava stil u kojem roditelji neprekidno „lebde“ nad djetetom – nadgledaju, planiraju, rješavaju, upozoravaju i interveniraju prije nego što dijete uopšte dobije priliku da samostalno nauči.

U Banjaluci je nemoguće održati redovnu sjednicu Skupštine grada, jer je stalno zbog nečeg vanredno stanje.

Od lisabonskog sjaja do leskovačkog očaja. Ovako bi se u jednoj rečenici mogao opisati mandat dug četiri godine koliko je Dragan Stojković Piksi sjedio u fotelji selektora.

Vijest o smrti Halida Bešlića rastužila je, ali i ujedinila mnogobrojne ljude bez obzira na granice, vjeru ili naciju.

Bivši premijer Republike Srpske Radovan Višković nedavno se pohvalio da je kao premijer išao u Sarajevo na Baščaršiju, naručio ćevape, sjeo i….ništa se nije dogodilo.

Kada sam ovog ljeta bio na moru, do mene je na plaži sjedio doktor iz Velike Plane, koji je na ušima sve vrijeme nosio slušalice i slušao nekakav misteriozni zvuk.

U tom (ne)predizbornom loncu, u kojem se više ni ne zna šta se zapravo kuha, opet se zakuvalo svašta. Navikli smo već — nekad ispadne fina juha, ili bar tako miriše na prvu, a nekad se odmah vidi da su splačine.

Ponekad nešto saznamo o načinu na koji su mnoge muzičke superzvijezde bile iskorišćene, što je rezultiralo njihovim dugoročnim finansijskim problemima.


Prošla je godina. Samo jedna, a kao vječnost. Donja Jablanica nosi rane koje se ne vide samo na kućama, nego u grudima i srcima onih koji su ostali. Ostali da pamte i plaču.

Ko god da je posljednjih dvadesetak i kusur godina ušao u neku vrstu verbalnog ili političkog sukoba s liderom SNSD Miloradom Dodikom, od njega je dobio besplatan savjet da se „okupa“.

Radili su decenijama, ustajali u cik zore i poletno hitali u svoje fabrike, rudnike, kombinate, kancelarije, učionice... I sanjali o mirnoj, dostojanstvenoj starosti i blagodetima pošteno zarađene penzije.