Iz našeg ugla

Grad pod fantomkama

Banjaluka već danima bruji o scenama koje se ne pamte ni u najmračnijim periodima tranzicije.

Nikola Morača drži telefon u ruci
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Građani su u šoku, jer na snimcima i prema izjavama svjedoka, jasno se vidi policijska brutalnost kakva se ne može opravdati nikakvom „rutinskom kontrolom“.

Nikakvo nezvanično pravdanje nije ni što su glavni ciljevi akcije bili navodno, oni koji su u prošlosti osuđivani za različita krivična djela. Zašto onda imamo tužilaštva i sudove, ako će policija biti ta koja će biti i kadija i sudija.

U ne tako davnoj prošlosti imali smo i slične akcije protiv nazvaćemo ih onda običnih, neosuđivanih građana. Epilog je bio jasan, Republika Srpska je morala platiti za sve što je policija uradila, ali niko zbog te brutalnosti, ograničavanja slobode kretanja i na kraju diskriminacije, te silnih para potrošenih na ime izgubljenih sporova, u policiji nije odgovarao. Nijedan šef nije smijenjen sa pozicije, pa je logično da danas imamo na sceni grad pod fantomkama.

Ljudi u fantomkama, bez ikakvih oznaka, tukli su građane palicama i elektrošokerima, čupali video nadzor, obarali na zemlju pred djecom i prolaznicima.

Pitanje koje svi postavljaju jeste, ko stoji iza ovoga i po čijem nalogu?  Istovremeno, gdje su rezultati akcije, šta je oduzeto, ko je uhapšen i zbog čega?

Ako je riječ o zvaničnoj policijskoj akciji, zašto je sprovedena na način koji podsjeća na ratne scene, a ne na postupanje organa reda?

Ako nije, onda je situacija još alarmantnija, jer bi značilo da neko koristi maskirane ljude i silu izvan zakona.

Izostanak jasnog i potpunog odgovora banjalučke policije samo produbljuje nepovjerenje i ostavlja prostor za strah i sumnju.

Građani nisu sigurni ko su ljudi koji se pojavljuju u civilu, bez tablica i bez obilježja, a sprovode nasilje u ime države. To je udar na samu srž povjerenja u institucije. Posebno zabrinjava činjenica da su brutalnosti svjedočila i djeca, što ostavlja dugotrajne posljedice i traume.

Advokat Jovana Kisin Zagajac podsjetila je da pravni lijek postoji, građani mogu podnijeti krivične prijave i tužiti državu za pretrpljenu štetu. To je važno, jer odgovornost mora postojati, bilo da se radi o prekoračenju ovlaštenja, nezakonitim pretresima ili o upotrebi sile koja prevazilazi svaku mjeru. Ali nijedna tužba neće izbrisati činjenicu da je u Banjaluci brutalnost viđena uživo, pred očima svih, u vremenu kada bi institucije trebale biti garant sigurnosti, a ne izvor straha.

Pročitajte još

Ostaje gorka spoznaja, ako država ne odgovori jasno i otvoreno, ako se ne utvrdi istina i ne kazne odgovorni, povjerenje građana u sistem biće urušeno do temelja. A to je šteta daleko veća od svake polomljene kamere ili razbijene čaše u lokalu.