Da ne bi bilo zabune, svaki napad na policijske službenike treba sankcionisati i to drastično, ali isto tako i svaka zloupotreba ovlaštenja, mora imati prioritet u radu nadležnih tužilaštava.
U jednom slučaju mladić tvrdi da je pretučen i ponižavan u policijskoj stanici, dok policijski komandir uzvraća prijavom za lažno prijavljivanje. Tužilaštvo potvrđuje da je predmet zaprimljen i dodijeljen tužiocu, ali bez konkretnih informacija o daljim koracima.
U drugom slučaju, muškarac tvrdi da je pretučen u dvorištu vlastite kuće, a tužilac je već naložio provjere. Na prvi pogled, reakcija postoji. Ali iskustvo pokazuje da to ne znači nužno i brz epilog.
Najbolji primjer je prijava protiv dvojice policijskih komandira podnesena prije godinu dana, koja je i dalje, prema zvaničnom odgovoru „u fazi provjera“.
Godinu dana provjera bez odluke govori više od bilo kakvog saopštenja.
Takva praksa otvara pitanje da li se radi o sporosti sistema ili o obrascu kada su u pitanju policijski službenici. Jer nije isto kada predmet stoji mjesecima zbog složenosti i kada stoji bez vidljivog pomaka.
Problem dodatno komplikuje činjenica da MUP Republike Srpske ne odgovara na pitanja o eventualnim disciplinskim postupcima, iako pravilnik jasno predviđa da se oni mogu pokrenuti i na osnovu medijskih saznanja.
Drugim riječima, mehanizmi postoje i u policiji i u tužilaštvu. Ono što nedostaje jeste jasna i vidljiva primjena tih mehanizama.
Da ovo nije samo lokalni problem pokazuje i izvještaj Evropskog komiteta za sprečavanje nečovječnog postupanja, koji bilježi navode o policijskom zlostavljanju u Bosni i Hercegovini, uključujući i Banjaluku. Još ozbiljnije upozorenje odnosi se na pasivnost tužilaštava u procesuiranju takvih prijava.
Ako međunarodne institucije upozoravaju na isti problem koji građani svakodnevno osjećaju, onda to više nije pitanje percepcije, već sistema.
Svaki novi slučaj bez epiloga dodatno urušava povjerenje javnosti. Svaka prijava koja ostane u ladici šalje poruku da pravda nije jednaka za sve.
U takvom ambijentu, građani ne gube samo vjeru u institucije, već i volju da uopšte prijavljuju nepravilnosti.
A to je najopasnija posljedica. Jer sistem u kojem se nasilje ne prijavljuje ili se prijavljuje uz uvjerenje da neće biti procesuirano, prestaje biti sistem vladavine prava.
Zato ovi slučajevi nisu samo pojedinačne priče. Oni su test za institucije. Test da pokažu da li zakon važi jednako za sve ili postoje oni koji su iznad njega.
Za sada, odgovori kasne, a kada pravda kasni, sve više liči na to da izostaje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.