Naziv potiče od persijske riječi “kebab”, a njeno značenje je vrlo zanimljivo i moglo bi da vas baci u rebus.
U srpski i druge balkanske jezike reč ćevap stigla je putem osmanskog turskog (“kebâp”), koji ju je preuzeo iz arapskog jezika (“kabāb”), navodi se na početku objašnjenja na Instagram stranici “Poreklo reči”. Prije arapskog, slična imenica koristila se u aramejskom: kbb’ – roštiljanje, pečenje mesa, izvedena iz glagola kbb, što znači pržiti ili spaljivati.
Aramejska riječ “kbb” potiče iz prasemitskog korijena “kabab” – spaliti, peći, pržiti. Potvrda se nalazi i u akadskom jeziku (drevni jezik Mesopotamije), gdje glagol “kabābu” znači peći, paliti.
Prvi pisani tragovi o kebabu potiču iz 9. vijeka, iz grada Samarkanda, gdje je služen kao ulična hrana od jagnjećeg mesa. Potom se iz Persije širio ka zapadu – kroz arapski svijet i dalje prema Anatoliji, gdje ga preuzima turska kuhinja. Bio je posebno popularan među vojnicima, jer se mogao brzo pripremiti na otvorenoj vatri, bez posebne opreme.
Sa osmanlijskim osvajanjima riječ “kebab” postala je dio balkanskog kulinarskog riječnika, gdje se vremenom oblikovala u današnji ćevap. U jezike zapadne Evrope, poput nemačkog, termin ćevapčići ušao je iz srpskohrvatskog jezika (kako piše Duden).
Danas su ćevapi simbol ovdašnje gastronomije. Iako nose tragove svojih persijskih i osmanskih korijena, važe za autentičan lokalni specijalitet sa bogatom tradicijom. Kad kažete roštilj, prvo će vam njegovo veličanstvo pasti na pamet, zar ne, pa tek onda pljeskavica, vešalica, batak, vrat, krilca…
Ako malo zagrebemo po istoriji, otkrićemo da su za ćevap znali i stari Grci, samo što su ga drugačije zvali. Tako Homer pominje “jelo u obliku obeliska” u svojim epovima “Ilijada” i “Odiseja”, pa nije teško pretpostaviti na šta je mislio, prenosi Blic žena.
Među zanimljivim podacima našla se i priča da je Tito služio ćevape kraljici Elizabeti, a Branislav Nušić zapisao je da je “izvijesni gospodin Đorđević, koji je radio kao kuvar za porodicu Kiri, lično naučio Mariju Kiri da priprema ovo jelo”.
Ćevapi su stigli na Balkan zajedno sa Turcima, ali su se toliko ustalili, da su postali dio kulturnog identiteta. Interesantno je da su u Beogradu, kako navodi “Poreklo reči”, prvi put posluženi 1860. godine u kafani “Kod Tanaska Rajića” na današnjem Studentskom trgu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.