Magazin

Većina Srba pravi grešku: Prema crkvenom predanju ova hrana se NE BI TREBALA NAĆI NA TRPEZI za Badnje veče iako je posna

Badnji dan, koji prethodi Božiću i simbolično uvodi vjernike u najradosniji hrišćanski praznik, obilježava se posno i u duhu smirenosti, posta i pripreme za Hristovo rođenje. Prema crkvenom tipiku, posljednji je dan Božićnog posta i tradicionalno se provodi u iščekivanju večernje zvezde i Badnje večeri, uz skromnu trpezu na vodi.

Božićna trpeza
FOTO: MARINA ĐUKIĆ/RINGIER

Trpeza na Badnji dan i Badnje veče po narodnom običaju mora biti posna, ali se jela razlikuju u zavisnosti od kraja i porodične tradicije. Ipak, crkveno pravilo jasno navodi da bi se na ovaj dan trebalo uzdržavati od ribe, iako se ona često nađe na stolovima mnogih domaćinstava.

Kako je navedeno na sajtu Eparhije šumadijske, naglašeno je da se Badnji dan vezuje za žito, koje bi po tipiku trebalo da bude osnovna namirnica dana:

Pročitajte još

-Poslednji dan Božićnog posta se naziva Badnji dan (sočeljnik), jer ustav nalaže da se tog dana jede žito. Žito se sprema od zrna pšenice. Ono je prihvaćeno radi podražavanja postu Danila i trojice dječaka, koji se spominju uoči praznika Hristovog Rođenja, koji su se hranili zrnevljem, kako se ne bi oskvernili od paganske trpeze i saglasno riječima Jevanđelja: ‘Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj. Ono je, istina, najmanje od sviju semena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim’.”

Na sajtu dalje stoji i objašnjenje jednog od najvažnijih običaja na ovaj dan:

FOTO: MARINA ĐUKIĆ/RINGIER
FOTO: MARINA ĐUKIĆ/RINGIER

– Kod pravoslavnih hrišćana se na Badnji dan sačuvao blagočestivi običaj da se ništa ne jede do prve večernje zvezde, koja podsjeća na pojavu zvijezde na istoku, koja je objavila Rođenje Gospoda našega Isusa Hrista.”

A zatim se naglašava pravilo posta:

– Na Badnji dan je propisano da se jede samo jednom dnevno poslije liturgije. Za trpezom po pravilu Crkve ustanovljeno je da se jede na vodi, a ribu nikako ne bi trebali da se drznemo da jedemo, bez razgovora sa svojim parohom ili duhovnikom – navodi se.