Ona se obavezno čita na parastosu, a može se ponavljati kad god osjetite potrebu za tim. Otac Tadej je govorio da prvo treba da se molimo za mrtve, pa tek onda za žive.
Postoji nekoliko, a ona što se ponajviše preporučuje na sajtovima posvećenim ovoj temi je ova koju sada navodimo (naravno, na vama je da izabrete po svojoj volji).
Molitva za upokojene
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život vječni, i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrješenje, hotimično i nehotimično, što sagriješiše riječju, ili djelom, ili mišlju.
I useli ih u mjesta svijetla, u mjesta svježine, u mjesta odmora, odakle odbježe svaka muka, žalost i uzdisanje, gdje gledanje lica Tvoga veseli sve od vijeka svete Tvoje.
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i vječnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin.
U Crkvi se na zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova: “Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte, dakle, da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih!”, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu