Iz našeg ugla

Generacija koja ne pristaje na tišinu

Nakon tramvajske nesreće u Sarajevu, u kojoj je život izgubio jedan mladić, a nekoliko osoba zadobilo povrede, ulice ovog grada nisu ostale nijeme. Mladi su izašli tražeći odgovornost, sigurnost i sistem koji funkcioniše.

Generacija koja ne pristaje na tišinu
FOTO: SANJA KRASIĆ BOŽIĆ/RINGIER

Nisu izašli iz hira. Izašli su jer im je dosta da tragedije postanu vijesti koje traju dva dana, a potom padnu u zaborav.

Nedavno je stravičan požar u Domu penzionera u Tuzli u kojem je život izgubilo 17 osoba takođe izveo građane na ulice. Tada su tražili odgovore: Kako je moguće da ustanove koje brinu o najranjivijima nisu sigurne? Ne zaboravimo i okupljanja  širom Srbije, ali i regiona nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici, tragedije koja je otvorila pitanje odgovornosti, nadzora i sistema koji mora štititi ljude, a ne ih izlagati opasnosti.

Nekako, svaki put imamo onaj sličan scenario. Desi se nesreća, šok, pa onda dođu ona kratkotrajna obećanja i nakon toga tišina.

Ali ovaj put tišina nije bila najglasnija. Glasni su bili mladi.

Generacija koju često optužuju za nezainteresovanost ovaj put pokazuje da joj nije svejedno.  Ne zadovoljava ih ona klasična fraza “institucije rade svoj posao”. Oni žele da vide da ga zaista rade. 

Možemo reći da ovo nije samo reakcija na jednu nesreću. Ovo je izraz nagomilanog nezadovoljstva..

Mladi traže sigurnije ulice, odgovornost, transparentne istrage i sistem u kojem se greške ne guraju pod tepih.

Ako ih društvo bude slušalo, ovo može biti početak zrelije i odgovornije zajednice. Ali ako ih ignoriše, možda rizikuje da izgubi još jednu generaciju, ne samo fizički, odlaskom, nego i emocionalno, gubitkom povjerenja.

Možda je upravo ovo trenutak kada se mladi ne bude samo zbog jedne nesreće, nego zbog ideje da zaslužuju bolje. A društvo koje ima mlade spremne da ustanu i traže odgovornost ima šansu i da se promijeni.