Mlađani i ambiciozni gradonačelnik Banjaluke, prepun “genijalnih“ ideja i visprenih planova, jednog jutra tako se probudio i riješio da mu je PDP nekako „tijesan“ i „skučen“, te da se ne uklapa u planove da nakon završetka igre s Banjalukom na poklon dobije mnogo veću igračku, cijelu Republiku Srpsku.
Mladost i neiskustvo, po definiciji, ne bi trebalo da predstavljaju prepreku za ambicije onih koji su se pokazali uspješnim u svom poslu. Da je, recimo, Stanivuković za proteklih šest godina „pozlatio“ Banjaluku, obračunao se s građevinskom mafijom, napravio od grada čisto, uređeno i prijatno mjesto za življenje, ko bi normalan imao za pravo išta da kaže protiv njegovih ambicija da ide prema nečem većem i ozbiljnijem?
Da je, recimo, PDP u proteklih par godina od vječitog „drugog točka“ u opozicionim kolima postala najsnažnija alternativa aktuelnoj vlasti, ko bi Stanivukoviću imao pravo da zamjeri to što želi da „puca“ na nešto više?
Umjesto kreiranja istinske alternative aktuelnoj vlasti koja je, brat bratu, za ove dvije decenije dosadila „i Bogu i narodu“, Stanivuković je u predsjedničku kampanju krenuo s nekakvim pokretom u koji je naprimao sve i svašta. Ima tu i nekadašnjih najviših funkcionera vlasti, sumnjivih tipova, preletača raznih fela…
Ambicija je sjajna stvar, ako iza nje stoje zdravi porivi i motivi. U suprotnom, kod ljudi izaziva otpor, pa čak i bijes ili gađenje. Do onog koji se potpuno otuđio od ljudi, takve reakcije običnog svijeta teško dopiru.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.