Iz našeg ugla

Pecine crtice: Istorijski mitovi koji nikako da nestanu

Jedna od obaveza koje zaslužujemo jeste razotkrivanje istorijskih mitova. Ima mitova koji jednostavno neće da nestanu. Ali…Moramo biti posvećeni iznošenju istine o istoriji; ne možemo znati ko smo niti kuda idemo ako nismo iskreni u pogledu toga ko smo bili i šta smo prošli. I šta je istina.

Petar Peca Popović
FOTO: NEBOJŠA BABIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Recimo…

Rimski gladijatori su se uvijek borili do smrti. Ovaj mit održali su holivudski filmovi, od „Spartaka” do „Gladijatora”, a postojao je i milenijumima prije pronalaska filma. Međutim, istoričari su izračunali da je u prvom vijeku stopa smrtnosti među gladijatorima iznosila otprilike deset posto što je mnogo manja brojka nego što većina nas vjerovatno pretpostavlja. Razlog bi trebalo da bude očigledan: poput današnjih profesionalnih sportista, gladijatori su bili vrhunski obučeni izvođači koji su za svoje vlasnike predstavljali i ogromnu investiciju.Ukratko, bili su skupi. Postoje zapisi koji ukazuju na to da je, ukoliko bi gladijator poginuo ilipostao nesposoban za rad – a da to nije bilo po carevoj naredbi – organizator događaja moraoda plati odštetu vlasniku gladijatora. Za pojedine gladijatore to je, zapravo, bila duga i unosna karijera, što se znatno razlikuje od slike koju nam oduvek nameću filmovi.

Ferdinand Magelan je prvi čovjek koji je oplovio svijet. Još jedan mit koji opstaje vijekovima jeste da je Magelan bio prvi koji je oplovio svijet. U Magelanovu odbranu, nije on kriv što nije završio put oko sveta; jednostavno je imao nesreću da ga domoroci na Filipinima ubiju na pola puta. Ipak, jedan od njegovih pet brodova i 18 od prvobitnih 270 članova posade završili su putovanje, vrativši se u Portugal nakon tri godine. Kapetan te preostale posade bio je Huan Sebastijan Elkano, ali pošto je putovanje prvobitno planirao, organizovao i predvodio Magelan, njega zauvijek pamtimo. Vizija ono što donosi zasluge. I slavu.

Henri VIII je pogubio svih šest svojih žena. Nije tačno iako mu nisu rodile muške nasljednike. Ovo je možda i najdugovječniji mit o engleskom kralju. Zapravo, on je pogubio „samo” dvije svoje supruge. Najbolji način da se zapamti sudbina njegovih žena jeste pomoću stare statistike: „razvedena, pogubljena, umrla; razvedena, pogubljena, preživjela”. Razveo se od svoje prve supruge, Katarine od Aragona, nakon što je bezuspješno pokušao da od pape dobije poništenje braka. Međutim, Henri se zaljubio u Anu Bolen, a bio mu je potreban i muški nasljednik, pa je Katarina udaljena sa dvora – i ostala je živa. Ana nije bila tesreće, ali ne zato što je rodila samo kćerku (a ta kćerka je, sticajem okolnosti, postala Elizabeta I, možda i najveći engleski vladar svih vremena); presudila joj je navodna nevernost. Džejn Simor, treća supruga, podarila je Henriju sina za kojim je toliko žudio, ali je preminula ubrzo nakon porođaja. Njegov naredni brak sa Anom od Kleva bio je ugovoren i Henri ga nikada nije želio, pa se brzo razveo od nje; ostali su u korektnim odnosima. Katarina Hauard je pogubljena, takođe zbog nevernosti. Katarina Par je bila kraljica u trenutku kada je sam Henri preminuo, te ga je tako nadživjela. Henri je zaista želio sina koji bi nastavio dinastiju Tjudor, ali nije ubijao svoje žene da bi do njega došao.

Gusari su zakopavali svoje blago. Kao deca, svi smo maštali o tome da pronađemo zakopano gusarsko blago. Na našu žalost (kao i na žalost današnjih odraslih tragača za blagom), iako je veliki broj trgovačkih brodova koji su prevozili zlato i srebro iz Novog sveta u Španiju i Portugal potonuo tokom plovidbe – te su stoga i otkriveni u vijekovima koji su uslijedili – pirati zapravo nisu bili skloni zakopavanju svog nezakonito stečenog plijena. Baš kao i mornari na kopnu danas, pirati su trošili svoj plen čim bi im se ukazala prilika, najčešće na kocku, rum i žene. Postoje samo dva zabilježena izuzetka od ovog pravila o nezakopavanju blaga: kapetan Kid, koji je navodno zakopao plijen vrijedan milione na ostrvu Gardiners(Gardiners Island) na istočnom kraju Long Ajlenda, a zatim bio uhvaćen i obješen prije nego što je uspio da ga povrati; i Frensis Drejk, koji je zakopao tone španskog zlata negde duž obale Paname.

Kako je životni vijek pirata obično bio kratak, sasvim je logično što nisu skrivali svoje blago u rupi u zemlji.

Ipak, dok je ljudi oni će i dalje vjerovati u mitove koje su naslijedili od starijih.