Nebitno je da li će mlađani gradonačelnik Banjaluke kandidaturu objaviti juče, danas ili sutra. Iz objava njegovih „čauša“ i „posilnih“, koje je s koca i konopca skupio u pokret kojim je ugušio PDP, jasno je šta smjera.
Čak i da se dogodi čudo, pa da Stanivuković odustane od kandidature, pritisnut reakcijama i osudama opozicionog javnog mnjenja, to neće mnogo promijeniti na stvari. Ne tako davno, Stanivuković je, tobože, podržao kandidaturu Branka Blanuše na prijevremenim izborima za predsjednika Srpske, iako je prethodno mjesecima pozivao birače da ne izlaze na izbore.
Nigdje u svijetu ne postoji primjer da opozicija sastavljena od više političkih partija, kao kandidata za najvažniju izbornu funkciju postavi nekog ko ne dolazi iz najjače i najbrojnije stranke. Osim u slučaju da tako ne odluči baš ta, najjača opoziciona stranka.
Budući da je SDS, izgleda, čvrsto riješila da Blanušu imenuje kao kandidata za predsjednika Srpske, Stanivukovićeva kandidatura predstavljaće najdirektniju pomoć kandidatu SNSD za glatku izbornu pobjedu.
Pozivanje na nekakav „pobjednički mentalitet“, odnosno to što je Stanivuković izabran za gradonačelnika Banjaluke, koja je ranije važila za „bastion“ SNSD, takođe je prilično neuvjerljiv spin namijenjen onima s kraćim pamćenjem.
SNSD u Banjaluci na izborima 2020. nije pobijedio Stanivuković, PDP, SDS ili neka druga prava ili lažna opozicija, već je to učinio jedan uporni i unesrećeni otac, koji je uz ogromnu podršku Banjalučana tražio pravdu za svoje ubijeno dijete.
Na krilima tog narodnog nezadovoljstva SNDS je izgubio podršku u najvećem gradu Srpske. Slično nezadovoljstvo moglo bi „dohakati“ i ambicijama samoproglašenih „rođenih pobjednika“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.