I dalje formalni predsjednik do pola „eutanaziranog“ PDP i lider ambiciozno najavljivanog i agresivno reklamiranog pokreta, Draško Stanivuković, već danima unazad radi sve što je u suprotnosti sa sposobnim i moćnim mladim političarem, kako voli da se predstavlja.
Umjesto da samouvjereno, pa čak i bahato, kaže da želi da se kandiduje za predsjednika Republike Srpske pa – izvol’te, ko hoće da me podrži, nek’ podrži, Stanivuković se polujavno-polutajno nudi SDS. Dajte da pravimo zajedničke liste, pa čak i da svoj tek rođeni PSS „utopim“ u SDS, samo da budem kandidat za predsjednika Srpske. Neko ko gaji „pobjednički mentalitet“ tako se ne ponaša.
Međutim, Stanivukovićev najveći problem nije u tome da li će ga SDS prihvatiti u svoje naručje, pa čak ni to da li će, nekim čudom, uspjeti da ubijedi vrh najveće opozicione stranke da izvrše političko samoubistvo i prepuste mu kandidaturu za predsjednika Srpske.
Najveća muka mlađanog gradonačelnika Banjaluke jeste to što čak ni u takvom, zamišljenom scenariju, njegove šanse za pobjedu na izborima skoro da ne postoje.
Ne treba biti mudrac ni neki vajni politički analitičar pa ocijeniti da za Stanivukovića, kao kandidata, ne bi glasao nijedan član ili simpatizer stranke Nebojše Vukanovića, da bi ga bojkotovalo barem pola SDS, većina pristalica Narodnog fronta, a kompletnu podršku, vjerovatno, ne bi dobio čak ni od „umrtvljenog“ PDP, čiji se brojni članovi ne slažu sa Stanivukovićevom namjerom da tu stranku potpuno dokrajči.
Na čije glasove, onda, Stanivuković može da računa kako bi pobijedio mašineriju SNSD? Na opozicione – sigurno ne.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.