Iz našeg ugla

Kad gorivo plane...

Čim je pukla prva granata na Bliskom istoku, domaće pumpadžije su se dohvatile digitrona.

Kad gorivo plane...
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Kako tad, tako i danas, samo dodaju feninge na litar dizela, bez naznake da namjeravaju stati…

A gorivo je u Srpskoj premašilo 3 KM. Dakle, 70 feninga više  nego početkom marta i ne tako daleko od 3,6 KM, kada je zabilježena njegova rekordna cijena. A to je bilo netom po izbijanju rusko-ukrajinske krize, kada je dizel, uostalom, kao i sada, poskupljivao na dnevnom nivou.

Dakle, kad god tamo neki vlastodržac ili šeik kihnu, mi dobijemo upalu pluća, od koje se nikad ne oporavimo, samo naviknemo da živimo sa njom.

Zanimljivo je da su, čim je rat na Bliskom istoku krenuo, domaći naftaši počeli da poskupljuju svoju robu, kao da nisu imali ni kapi zaliha nabavljenih po starim cijenama. Onda su se bogzna kako čudili što ljudi hrle na pumpe sa kanisterima, ne bi li napravili kakav-takav štek po cijenama koje manje bole. I tu su naši naftaši našli opravdanje za poskupljenja, jer, bože moj, panična kupovina zaliha neminovno vodi trošenju jeftinijih zaliha, nabavci novih po višim cijenama, te, u konačnici, skupljem dizelu na pumpama.

Kako god, kriv je jadni čovjek, a pumpadžijama nikako doskočiti.

Pitanje je, šta će se desiti kad rat jenja, a cijena barela padne na nivo kao prije krize. Hoće li opet uzeti digitrone i sračunati po koliko nabavljaju gorivo i koliko bi ono trebalo da bude jeftinije…

Potrošači vjeruju da će se, tada, pumpadžije krenuti vajkati da su već nabavili hiljade hektolitara po najvišim mogućim cijenama i da, i pored najbolje volje, ne mogu da pojeftine dizel. I, šta im ko može – niko i ništa!

A narod ko narod, kako veoma brzo svari svaku pošast i nepravdu, tako će svariti i bezobrazne cijene goriva, moleći boga da ne bude gore.

Tako je, uostalom, i u svim drugim situacijama u kojima se obični čovjek nađe obespravljenim i poniženim, kad mu se od usta otima. Svo njegovo nezadovoljstvo stane u par mrmljanja u bradu ili pokoju šapatom izgovorenu prijetnju.

A ostali, ne gube vrijeme, nego stiču profit i uživaju, i to upravo na račun ovih koji gladuju, trpe i – ćute.