Pravi ulični rat, palice, krv na asfaltu i 24 povrijeđene osobe, epilog su huliganske sačekuše na svega 500 metara od Međunarodnog aerodroma Tuzla.
Računi rastu, standard pada, ali ulice ostaju prazne. Nije da nama nedostaje bijesa, ali nam nedostaje hrabrosti. Psujemo u kući i na internetu, a ćutimo tamo gdje bi se nezadovoljstvo moralo vidjeti i čuti.
Veliki gradovi postaju sve veći, stanovništvo u njima se uvećava iz godine u godinu, tako da komunalni problemi postaju sve komplikovaniji.
Prodaja frižidera na Aljasci i pijeska u Saudijskoj Arabiji su naizgled slični glupi poduhvati. Međutim, i to se dešavalo…
Redefinisanje prirode međunarodnog poretka zasnovanog na redu i pravilima, nastalog nakon Drugog svjetskog rata, nastavljeno je uređivanjem okvira novog geopolitičkog prostora.
Skupštinska većina u Banjaluci, predvođena SNSD-ovcima i njihovim političkim satelitima, mjesecima je glasno glumila borbu za roditelje i djecu, predstavljajući se kao jedini zaštitnik ideje o izjednačavanju subvencija za vrtiće.
Zagrljaj je jedan od najjednostavnijih i najprirodnijih načina da pokažemo bliskost. Ne traži posebne riječi, ne traži savršeno raspoloženje – samo da budemo tu. U svijetu u kojem se često dodirujemo ekranima, a rijetko jedni druge, zagrljaj ostaje tihi podsjetnik na ljudsku povezanost.
Kažu: “čovjek je čovjeku vuk”.
A ja… Ja stojim pored i pitam se: “šta ako je problem u čovjeku, a ne u vuku”?
U stvari, više se i ne pitam, znam da jeste…
Pitanje „Da li biste otišli iz Bosne i Hercegovine da imate priliku?“ zvuči jednostavno. Ali odgovori koje izaziva otkrivaju duboku i bolnu stvarnost.
Banjalučani su ovih dana dobili još jednu lekciju iz funkcionisanja sistema. Ne iz zakona, nego iz prakse. Parking u gradu na Vrbasu se naplaćuje, iako pravnici objašnjavaju da odluka na osnovu koje se naplaćuje nije donesena kako treba.
Od brojnih poznatih umjetnika koje sam poznavao Živojin Žika Pavlović, naš proslavljeni reditelj i pisac, bio je uvijek čvrsto sa obje noge na zemlji.
Obrazovanje je svakako važno, ali nije jedini put do uspjeha. Obrazovanje svakako i nije za svakoga. Postoji toliko mnogo prepreka do diplome srednje škole.
Banjalučani su ovih dana, umjesto čestitki sa lijepim željama, dobili toplu ljudsku poruku iz institucija: biće skuplje, hladnije, prljavije i klizavije. Sve u duhu praznika i brige za građane.
Postoje faze u životu kada čovjek ima neodoljivu potrebu da se bavi drugima. Da komentariše, procjenjuje, etiketira, navija, napada ili brani. I postoje faze kada to jednostavno nestane. Ne zato što je čovjek postao „bolji“, nego zato što mu je život postao puniji. Kada se sopstveni život počne živjeti, tuđi prestaje biti tema.
U društvu koje heroje najčešće traži na naslovnicama i društvenim mrežama, postoje ljudi čija se hrabrost ne mjeri lajkovima, već minutama. Minutama u kojima odlučuju da li će neko živjeti, hoće li se vatra proširiti, hoće li se tragedija zaustaviti ili produbiti. To su vatrogasci. Tihi, uporni, ali i zapostavljeni heroji.
Urbana legenda kaže da je prije desetak i više godina jedan visoki funkcioner SNSD, inače rodom iz Drvara, u jeku tadašnje predizborne kampanje u taj gradić doveo jednog uglednog privrednika iz Banjaluke.
Kilogram žive vage prasića uoči Božića 7-8 KM - nezapamćeno!
Ako ste ovih dana uspjeli da stignete od kućnog praga do prodavnice ili posla, a da pritom niste završili na zadnjem dijelu tijela ili u čekaonici Hitne pomoći – čestitamo. Položili ste ispit iz snalaženja na ledu, disciplini koja je u Banjaluci odavno postala dio zimskog folklora.
