Država je još jednom „pomogla“ svojim građanima.
Desio se i taj famozni duel između premijera Save Minića i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića o kojem se pričalo kao da će riješiti bar tri životna problema građana.
U prošlim sedmicama objavljen je veći broj priča i svjedočenja o policijskoj brutalnosti u Banjaluci.
Otvara se most u Česmi. Rulja hrli, užurbanim koracima, ka megamalomanskom projektu, ne bi li se probila u prve redove - što bliže bogovima - očevima - svedržiteljima - tvorcima.
Skoro svaka rasprava o pravima boraca i stanju populacije koja je najzaslužnija za stvaranje i odbranu Republike Srpske, svela se na visinu mjesečnog boračkog dodatka.
Svakako jedna od najdragocjenijih pojava predromantičarske srpske književnosti i istorije bio je Sima Milutinović Sarajlija (Sarajevo 3.8. 1791. — Beograd 30.12. 1847).
Kao klinac mislio sam da je „star“ svako preko trideset godina. Pretpostavljam da je moja guzica računala da nikada neću ostariti kao u pjesmi grupe WHO (I hope I die before I get old -talkin' about my generation).
Čim se na Bliskom istoku začula prva detonacija, na benzinskim pumpama u Srpskoj počela je da raste cijena dizela.
Vlada Republike Srpske se odriče dijela akciza, koje pripadaju budžetu RS, pa će na osnovu toga građanima biti vraćeno po 10 feninga za svaki kupljeni litar goriva.
Otišao je Duško Vujošević. I to nije samo vijest. To je bol u grudima svakoga ko zna šta znači Partizan.
Drugari, samo ja znam kako sam mojoj gospodarici Nini omiljeni dio garderobe svukao na parket.
Na papiru je Republika Srpska bolja, jača, bogatija, spremnija i šta sve ne.
U vladajućoj koaliciji odavno postoji hijerarhija koja se ne dovodi u pitanje: zna se ko ima težinu, a ko služi kao dekor i podrška kad zatreba.
Prije sto godina francuski nadrealistički pisac Rože Vitrak osnovao je sa Antonenom Artoom, pozorište Alfreda Žarija.
Gdje pronaći najznačajnije muzičke “suvenire”? U svakoj zemlji na svijetu postoji muzej, spomen soba ili Hard Rock kafe koji čuvaju neki artefakt vezan za istoriju popularne muzike, odnosno nosioce te istorije.
Postoje zemlje koje se ponose suficitom. Postoje i one koje se ponose stabilnim javnim finansijama. A onda postojimo mi koji smo pronašli potpuno novu kategoriju. Ponos na kredit.
Vlasti u Srpskoj danima se hvale kako je nedavno zaduženje za 500 miliona evra pokazatelj finansijske i ekonomske stabilnosti Republike Srpske, likvidnosti, kreditnog rejtinga, ali i političke stabilnosti, te priznanje u međunarodnim finansijskim okvirima.
Nekad smo bježali od kuće da bismo se igrali. Danas djeca bježe u telefone da bi izbjegla stvarnost. Između te dvije slike stao je čitav jedan izgubljeni svijet - djetinjstvo.
Još jedan globalni potres, još jedan udar na kućne budžete u Srpskoj.
