Slučajevi su odvojeni, jedan je bio u Gradišci gdje je prijavljen suprug zbog nasilja nad ženom, u drugom slučaju muškarac iz Banjaluke ugrozio je majku.
Porodično nasilje je sve učestalije, a nerijetko mu svjedoče i djeca što predstavlja alarmantan problem.
Nasilja odavno nisu izolovani incidenti, niti „porodična stvar“ koja se rješava iza zatvorenih vrata. Nasilja su postala obrazac, a sistem je uglavnom reagovao tek kada nasilje eskalira do granica tragedije.
Ipak, očigledno se može bolje i kada su slučajevi nasilja u porodici u pitanju. U samo jednom danu dva zahtjeva za pritvor.
Dva doma bila su pretvorena u mjesta straha. Dvije porodice nosiće posljedice dugo nakon što se slučajevi zatvore u ladice pravosuđa, ali žrtve su odlučno rekle: „Dosta je!“
U Gradišci suprug koji bi trebalo da bude oslonac, postaje prijetnja, a u Banjaluci sin koji bi trebalo da štiti, postaje opasnost za vlastitu majku.
I tu dolazimo do najopasnijeg dijela ove priče, a to je normalizacija. Koliko je samo slučajeva koji nikada ne dođu do tužilaštva? Koliko žena i djevojaka ćute, nadajući se da će se nasilnik oličen u suprugu ili momku promijeniti i da je takav samo „kada popije“ ?
Koliko nesrećnih majki svakodnevno okreću glavu? Koliko djece odrasta gledajući nasilje kao svakodnevicu? I to u porodicama za koje većina misli da su normalne.
A djeca gledaju, pamte i uče. Uče da je galama normalna, da je udarac rješenje i ono najgore, da je strah dio porodice.
Zato sve navedeno nije samo pitanje krivičnih prijava i pritvora. Ovo je pitanje budućnosti, a društvo koje zatvara oči pred nasiljem u porodici, odgaja nove nasilnike.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.