
(Ne)vakcinacija
Narod smo koji od vakcina bježi kao đavo od krsta, pa čak i više…
Narod smo koji od vakcina bježi kao đavo od krsta, pa čak i više…
Ako se u slučaju osporavanja imena Republike Srske radi o dogovorenoj ili prećutnoj političkoj igri SDA i SNSD, onda je Bakir Izetbegović u tom sportu ispao obični sakupljač teniskih loptica za Milorada Dodika, a ne ravnopravan saigrač na terenu.
Da li su poslije sarajevskog sastanka o formiraju Savjeta ministara BiH Nebojša Radmanović, Nikola Špirić i Staša Košarac probosanci ili su Denis Zvizdić, Adil Osmanović i Šemsudin Dedić prosrbi?
Ako su iskrene namjere, onda su i dobri rezultati neizbježni. To pokazuju i primjeri nekoliko malih opština u Republici Srpskoj kojima je bio cilj da obezbijede uslove za koliko-toliko normalan život svojih građana.
Posjeta predsjednika Rusije Vladimira Putina Srbiji prethodnih nekoliko dana neopravdano zaokuplja pažnju javnosti. Zašto? Prvo, bilateralni susreti ove vrste uobičajena su pojava. Drugo, nacionalne države više nisu osnovni subjekti međunarodnih odnosa.
Republika Srpska konačno ima registar pedofila, i to ne od juče. Ima već tri mjeseca otkako je uspostavljen spisak osuđenih za seksusalno nasilje na djecom.
Prvi put su nas ubijali devedesetih godina, kada su NATO avioni samo na BiH ispalili četiri tone municije sa osiromašenim uranijumom.
Zalaganje za tzv. „usklađivanje visokog obrazovanja sa tržištem rada“ predstavlja centralno mjesto svakog ekonomskog i političkog narativa danas. Međutim, nije posve izvjesno da zagovornici te ideje razumiju ono o čemu govore.
Da političarima nije bitno mišljenje građana koji ih biraju na funkcije i omogućuju im basnoslovno bogaćenje dok oni istovremeno siromaše, odavno već nije vijest u ovoj zemlji. Ono što se jedino mijenja jeste da se njihova bahatost iz godine u godinu povećava.
Da li će ljudska vrsta u dalekoj budućnosti doći u situaciju da nam, recimo, zakržljaju neki prsti na rukama, jer ćemo koristiti samo one koji nam trebaju za rad na telefonu ili tabletu?
Dok jedni ljetuju na Baliju i Sejšelima, drugi se hrane na kontejnerima.
Ako bih izdvajala neke od apsurdnih pravila i zakona, onda bi to sigurno bio taj koji jednoj osobi dozvoljava da bude direktor javnog preduzeća, poslanik u nekom parlamentu i član neke od silnih komisija koje imamo.
Imati neprijavljenog radnika se svakako isplati. To potvrđuju podaci sa terena: u devet mjeseci Inspektorat je u kontrolama otkrio 402 neprijavljena radnika, a kazne koje su dobili poslodavci iznose tek 403.000 KM. Dakle, oko 1.000 maraka po radniku platiš kaznu, a do tada lijepo nisi plaćao poreze i doprinose, te razliku uzmeš sebi.
Poslije 9. januara 2019. i najveći liberal u Republici Srpskoj, pacifista, ili čovjek koga baš briga za sve što se dešava, ima sve predispozicije da postane okorjeli nacionalista, mrzitelj BiH.
Već godinama na socijalnu zaštitu u Bosni i Hercegovini iz budžeta ode sav prihod od poreza na dodatu vrijednost, a godišnje je to oko četiri milijare maraka. Dok se iz budžeta isplate još plate i subvencije, ostane para toliko da se mogu servisirati dugovi i plaćati tekuće održavanje.
Dolazak lidera HDZ BiH Dragana Čovića na proslavu Dana Republike Srpske u Banjaluku ponovo je uzburkao duhove na relaciji Sarajevo-Zagreb.
Prođoše, evo, još jedni praznici, od Nove godine, do Božića i Dana Republike Srpske. Praznovalo se i slavilo, kako gdje i prema prilikama: negdje uz fanfare, vatromete i velike riječi koje ni na šta ne obavezuju, a negdje u tišini i miru, pa i sa zebnjom i pitanjem, šta će biti sutra kad praznici prođu, a na glavu nam se opet sruči tegobni život svakidašnji.
Za 27 godina postojanja, Republika Srpska se odbranila od ataka kojima bi teško odoljele i mnogo jače države od nje. Rat, savezništvo Bošnjaka i Hrvata, NATO bombardovanje, sankcije, prekid koridora, vojne i civilne žrtve.
Djeca u svemu vide majku pa tako i građani majku pronalaze u političkim partijama. A zadatak majke je jednostavan – ona treba da utješi i da obeća da će biti bolje.
Kolone kamiona, sa stotinama tona tereta stoje, satima, na savskom mostu u Gradiški, čekajući da pređu državnu granicu. Koliko dugo još ovaj most može izdržati takvo opterećenje niko ne zna, ili bar ne obavještava javnost. Zna se samo da je taj most građen u doba Jugoslavije, za sasvim druge namjene, jer granice na Savi tada nije bilo.