Novi svjetski poredak za neko novo doba

Osvrnemo li se samo na poslednji vijek, vidjećemo da je svjetski poredak nakon Prvog svjetskog rata trajao nešto više od dvadeset godina, nakon Drugog svjetskog rata nešto više od četrdeset, a nakon okončanja Hladnog rata, tridesetak godina. 

Padom Berlinskog zida Zapad je u lovorikama slavio svoju slavodobitnu pobjedu u Hladnom ratu. Trijumf kapitalizma nad komunizmom najavljivao je liberalniji i tržišno orjentisaniji svijet, a poznati američki politikolog, ekonomista i stručnjak za međunarodne odnose F. Fukujama je to čak nazvao i krajem istorije. 

Ali, Fukujamina teza nije bila realna politička procjena jer se svijet nije ujedinio u prihvatanju demokratije i tržišnog kapitalizma, a pokazalo se da demokratija zapadnog tipa nije prihvatljiv sistem upravljanja u svim kulturama, i da zahtijeva prilagođavanje drugim kulturološkim prostorima.  

Svijet se u nekoliko prethodnih godina mijenja, i više i brže, negoli u proteklih tridesetak. Liberalni poredak zasnovan na redu i pravilima, nastao nakon Drugog svjetskog, neumitno nestaje, multilateralna saradnja ubrzano ustupa mjesto multipolarnoj konkurenciji i ad hok aranžmanima, a mi danas živimo u nemirnim vremenima uređivanja novog svjetskog poretka, za neko novo doba. 

Izvjesno je da se konkurencija velikih sila vratila, i da rivalitet između SAD-a i Kine postavlja okvir novog geopolitičkog pejzaža, ali je izvjesno i da one nisu jedine sile koje učestvuju u oblikovanju novog globalnog poretka. Srednje sile u nastajanju kao što su – Indija, JAR, Brazil, Meksiko, Nigerija, Saudijska Arabija, Turska, i neke druge se u skladu sa svojom demografskom, ekonomskom i geopolitičkom težinom zalažu za promjene, i neki novi poredak koji bi im donio bolji položaj i veću ulogu u svijet koju one nesumnjivo zaslužuju. 

Zapad je tokom dvadesetak godina izgubio autoritet globalnog političkog lidera neuspjelim intervencijama u Avganistanu, Iraku, Siriji, i okretanjem leđa međunarodnom pravu i osnovnim vrijednostima koje je promovisao, i za koje se zalagao. Erozija američkog liderstva je produbljena finansijskim krahom berzi 2008. godine, i narušavanjem reputacije njegovog ekonomskog modela pouzdanosti, izazvavši veoma negativne implikacije na globalni poredak.     

I mada su pojedini analitičari još uvijek spremni polemisati o tome da li je svjetski poredak unipolaran, bipolaran ili multipolaran, izvjesno je da je unipolarni poredak postao artefakt prošlosti.

Međutim, prelazak iz jednog globalnog poretka u drugi traži razumijevanje za promjene koje se dešavaju, unosi neizvjesnost u međunarodne odnose, i otvara pitanja kao što je – da li velike sile kroz zajedničke globalne interese mogu upravljati konkurencijom na novim geopolitičkim žarištima? 

Napomena: Pojam polarnosti definiše distribuciju resursa moći koju država može koristiti u ostvarivanju svojih ciljeva. 

Globalni Zapad je zbunjen potezima nove administracije iz Vašingtona, a pomalo je i u nedoumici da li Amerikanci žele sačuvati multilateralni svjetski poredak u čijoj su izgradnji bili toliko uključeni, i od kojeg su imali toliko koristi, ili se okreću nekom novom.       

Napomena: Globalni Zapad je termin za neformalnu političku, ekonomsku i kulturnu organizaciju država svijeta, istorijskih korijena u zapadnoj Evropi. Utemeljen je na liberalno-demokratskim vrijednostima i tržišnoj ekonomiji, predvođen SAD-a, i okuplja oko 35 država Sjeverne Amerike i zapadne Evrope, Australiju, Japan, Novi Zeland i Južnu Koreju.    

Prema riječima velikog američkog diplomate H. Kisindžera – u XX vijeku, nijedna zemlja nije tako odlučno i istovremeno tako ambivalentno uticala na međunarodne odnose kao SAD-e. Nikada jedna zemlja nije snažnije insistirala na nedopustivosti uplitanja u unutrašnje stvari drugih država, ili strašnije tvrdila da su njene sopstvene vrijednosti univerzalno prihvatljive. Izvor: Council on Foreign Relation  

Svjestan da SAD-e još uvijek posjeduju najveću i najinovativniju ekonomiju, vodeći finansijski sistem, najnapredniji i najprofitabilniji tehnološki sektor, najmoćniju vojsku, američki predsjednik D. Tramp novom politikom – Amerika na prvom mjestu, pokušava zaustaviti, ili bar usporiti eroziju nekadašnje američke dominacije.  

Tramp je u svoje predizbornoj kampanji rekao – da jedina stvar koju nikada ne želite da se dogodi jeste da se Rusija i Kina ujedine, da će morati da ih razjedini, i da misli da to može da uradi dok je poznati profesor međunarodnih odnosa sa univerziteta u Čikagu, Dž. Meršeimer rekao – da je jedna od najgorih spoljno-političkih katastrofa SAD-a približavanje Rusije i Kine kao nus-produkt Bajdenove administracije. Izvor: Foreign Affairs     

Nova američka strategiju nacionalne sigurnosti, objavljena početkom decembra, pominjući, pored ostalog, da su neki saveznici uvukli SAD-e u skupe ratove koji nisu bili u njenom interesu, i priznajući da Amerikanci niti mogu, niti trebaju više pokušavati da dominiraju cijelim svijetom, najavljuje novi američki pristup globalnim svjetskim tokovima.   

Osnovni fokus nove strategije je na odbrani zemlje i zapadne hemisfere, i na ekonomskoj obnovi, a primarni prioriteti su: osiguranje američke dominacije u zapadnoj hemisferi u skladu s Monroovom doktrinom, zaustavljanje migracija, borba protiv narkoterorista i kartela, redefinisanje odnosa sa saveznicima i smanjenje američkog vojnog prisustva u Evropi, i na Bliskom istoku, hitno rješavanje ratnog sukoba u Ukrajini, održavanje uzajamno korisnih ekonomskih odnosa sa Kinom, i održavanje Indo-Pacifika slobodnim i otvorenim za plovidbu na svim ključnim morskim putevima.    

Napomena: Strategija nacionalne sigurnost–NSS je dokument koji predsjednik SAD-a uglavnom godišnje dostavlja Kongresu, predočavajući zakonodavnoj vlasti svoju viziju nacionalne sigurnosti zemlje. Dokument daje pregled svih aspekata američke moći neophodnih za postizanje sigurnosnih ciljeva, uključujući ​​pregled međunarodnih interesa, obaveza, ciljeva i politika, odbrambenih kapacitete za odvraćanje prijetnji, i provođenje bezbjednosnih planova SAD-a. Od 1986. godine do sada objavljeno je 20-tak ovakvih dokumenata.   

Tramp je veoma posvećen okončanju kako je rekao – nepotrebnog ratnog sukoba u Ukrajini, ali još više želi popraviti odnose sa Rusijom i odvojiti je od kako je rekao – neprirodnog savezništva sa Kinom, što se u diplomatskim krugovima tumači kao odraz njegovog pogleda na svijet kao imperijalnoj areni velikih.   

Ali, treba imati u vidu i da se Vašingtonu pomalo žuri jer bi na međuizborima sledeće godine, na kojima se potvrđuje politički kurs predsjednika, republikanci mogli izgubiti kontrolu nad oba doma Kongresa, i oslabiti provođenje MAGA programa.   

Napomena: Međuizbori u SAD-a se trebaju održati početkom novembra 2026. godine. Na njima će se birati svih 435 kongresmena u Predstavničkom domu i jedna trećina od 100 senatora u Senatu. Smatraju se provjerom predsjednikovog rada i barometrom njegove popularnosti, i prilikom za uravnoteženja političke moći u državi.      

U Trampovom mirovnom prijedlogu u 28 tačaka, pregovaranom mimo Ukrajine i saveznika iz Evrope, vidan je snažan naglasak na američkoj ekonomskoj koristi, s obzirom da je Vašington od Kijeva već dobio koncesije na rude i rijetke materijale u vrijednosti od oko 500 milijardi USA dolara, i na koristi koju bi američko-ruski investicioni fond za zajedničke projekte u određenim oblastima, mogao imati ukoliko se on prihvati.   

Pojedini analitičari cijene da ukoliko bi Tramp uspio normalizovati odnose SAD-a i Rusije, što je u ovom trenutku iz mnogo razloga malo vjerovatno, moglo bi se očekivati intenziviranje američko-ruska ekonomske saradnje, pogotovo na prostoru Arktika, kao i da bi NATO alijansa postala manje važna.       

Evropljani se suočavaju s generacijskim izazovom. Imaju uglavnom konfederalnu i još uvijek nefunkcionalnu organizaciju, neusaglašenu spoljnu i bezbjednosnu politiku, velike geopolitičke ambicije i ograničene mogućnosti njihove realizacije, i još uvijek neostvarenu stratešku autonomiju. Isto tako imaju vidnu zavisnost od dugogodišnjeg transatlantskog saveznika SAD-a koji se prema njima odnosi kao prema alatki svoje spoljne politike, veoma narušene odnose sa Rusijom za čiji oporavak će trebati puno vremena, i odnose sa Kinom obilježene snažnom ekonomskom razmjenom i velikim trgovinskim deficitom, tehnološkim zaostajanjem i narušenom strateškom saradnjom.  

No, analitičari cijene da bi se Evropljani u narednim decenijama mogla pojaviti kao izvor nove političke, ekonomske i vojne moći, nezavisan od SAD-a, nepovjerljivi i suprotstavljeni prema Rusiji, i vjerovatno više okrenuti saradnji s Kinom. 

Sadašnjim geopolitičkim odnosima dominira novo rivalstvo SAD-a i Kine, kojoj strateško partnerstvo sa Rusijom podiže nivo konkurentnost, i na ekonomskom i na vojnom polju. Kina se na geopolitičkoj pozornici pojavila kao nova supersila zahvaljujući prije svega spektakularnom ekonomskom rastu, ogromnom tržištu i izvozu, tehnološkom napretku i inovacijama u oblasti umjetne inteligencije, i lancima snabdijevanja visoke tehnologije.       

Prošli vijek je bio američki, ali ne bi trebalo imati sumnju da će Amerikanci i u ovom vijeku igrati važnu ulogu, iako su njihov saveznici u Evropi, i ne samo oni, pomalo razočarani i veoma zabrinuti.        

Mada je multilateralni svijet postavljen za opšte dobro i zajedničke interese, mnoge države, i velike i male, odbacuju multilateralizam i okreću se novom multipolarnom poretku. Novi poredak s najmanje pet izvora moći – SAD-a, Kina, Rusija, EU i globalni Jug, kreiran za vlastite ad hoc aranžmane i transakcije se pojavio tek tokom nekoliko posljednjih godina. Mnoge države vođene svojim interesima, slijedeći multivektoralnu spoljnu politiku, pokušavaju balansirati između velikih sila i izbjeći njihovu dominaciju.           

Izvjesno je da će novi poredak biti određen odlukama koje će donijeti politički lideri, i velikih i malih država, ali je izvjesno i da je posebna odgovornost na globalnom Zapadu kao arhitekti novog poretka, i kao još uvijek ekonomski i vojno najmoćnijoj globalnoj koaliciji. 

Isto tako je sasvim izvjesno da će globalni Jug, shodno svom ogromnom demografskom trendu rasta, intenzivnijem ekonomskom razvoju, enormnim prirodnim resursima sa obiljem rijetkih ruda i minerala neophodnih u savremenim tehnologijama, u tom novom svjetskom poretku imati ključnu ulogu.    

MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista