Kako reče mlađani gradonačelnik Banjaluke i lider novoformiranog mlađanog političkog pokreta, nije „kolegijalno“ to što SDS radi. Trebalo se prije toga, jelte, konsultovati s njim, razgovarati, pregovarati, uvažavati… Ovako ga dovedoše pred svršen čin.
Sve super! Čista petica za logično razmišljanje i ocjenu da svi oni koji bi, navodno, trebalo da zajednički rade na rušenju aktuelne vlasti u Republici Srpskoj moraju uvažavati stavove svojih kolega, da se dogovoraju, cijene, poštuju…
Međutim, u Stanivukovićevu logičku konstrukciju nekako se ne uklapa ono što je on radio i što još uvijek neumorno radi. Otimanje poslanika i odbornika SDS širom Srpske, „cinculiranje“ s podrškom Branku Blanuši sve dok prijevremeni izbori za predsjednika nisu doslovno zakucali na vrata, najave da će PDP bojkotovati izbore, pa onda da neće, nekako se ne uklapaju u priču o kolegijalnosti.
Ili, možda kod Stanivukovića važe neka druga pravila i definicije kolegijalnosti? Nešto u smislu: „Mogu da ti radim šta hoću, da te ponižavam i lupam, a ti si dužan da mi se smiješiš i budeš dobar drug“. Što je najnevjerovatnije, siledžija u ovoj priči nije jači ili brojniji, već slabiji i manji, ali mnogo bezobrazniji.
Kao što neko neki dan reče, teško da na političkoj sceni postoji stranka koja bi ovako dugo trpila podmukle udarce i podmetanja od nekog ko se, tobože, predstavlja njenim najvjernijim političkim saveznikom, kao što SDS već mjesecima, ako ne i duže, trpi od Stanivukovićevog PDP, a sada i novog pokreta.
Kolegijalnost i mazohizam nigdje se logički ne uklapaju. Najmanje u politici.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.