Kako je nepoznati tvorac dizajnirao našu planetu, sve sa rekama, poljima, morima, planinama, šumama, prašumama, močvarama, brdima, pustarama, ledenim dijelovima, kako bi se u tom dekorumu nastanila živa bića od mikrosvijeta, preko flore i faune, do ljudi, čudo je stvaranja.
Tehnodizajneri jednog od najpopularnijih filmova svih vremena “Avatara”, predvođeni genijem Džemsa Kamerona, kreirali su virtuelni svijet veoma nalik onom na planeti zemlji. U njemu su biljke, životinje, pa i Navi bića slična ljudima, predstavljeni kao superdizajnirana bajkovita stvorenja. Cvijeće je nestvarnih raznobojnih valera, vegetacija čarobno bujna, šume prepune svetog drveća, životinje nalik na one iz doba Jure, a sami Navi atropomorfna stvorenja visine dva do tri metra, plave kože i ogromnih očiju.
Pleme Navi koje živi u skladu sa prirodom, osmišljeno je baš po ukusu radikalnih ekologa ili “new age” mislilaca od Svedenborga, preko Helene Blavatske, Karla Gustava Junga sve do Timoti Lirija ili Maher Babe. Indijski filozof u svojoj knjizi “Bog govori” tvrdi da između našeg, meterijalnog (nultog) svijeta i prvog suptilnog se nalazi prelazni, astralni svijet, svijet naših snova, koji nastanjuju duhovi prirode (vilinski svet, bića iz bajki), dok suptilne nivoe (energetski od prvog do četvrtog) nastanjuju anđeli, a mentalne (peti i šesti) Arhanđeli.
Avatari božanskih bića mogu da prolaze između dimenzija. U biografiji „Lord Meher“ kaže da postoje „vrata“ (barijera) između svakog nivoa i da je zadatak Avatara pri svakom Dolasku (Silasku) da „probuši“ rupu u vratima prvog nivoa, kako bi čovječanstvo moglo i kolektivno da zakorači sviješću na taj nivo. To je prelaz koji je Meher Baba opisao kao dar čovječanstvu, prelaz od razuma ka intuiciji, ka telepatskoj komunikaciji između ljudi, ali i pravoj komunikaciji ljudi i životinja.
Ni sam indiski mistik nije znao kada će se desiti to „razbijanje vrata“, otvaranje prolaza među dimenzijama, te da li će se dogoditi postepeno ili naglo, nasilno, atomskim ratom ili prirodnim katastrofama. Iz ovakvog ugla gledanja film “Avatar” može biti pokušaj da se na suptilnom tehnološkom nivou poveže naš materijalni svet sa astralnim svetom prirode. U samom filmu ljudi su ti koji svojom tehnologijom, žele da unište prirodu, u želji da stvore prostor za svoje velike gradove.
Tehnodizajneri novih urbanih zona, pokušavaju da formom megapolisa zauvijek ukrote prirodu. Beton, čelik, aluminijum, osnovne su komponente formiranja i širenja gradova, te se umjesto šuma, livada, priobalja, močvarnih dijelova, kamena ili pijeska, stvaraju ulice, bulevari, trgovi.
Gradska forma polako ali sigurno pretvara prirodu u ljudsko djelo. Sve je veći broj gradova na planeti zemlji i sve je veći broj gradova koji se šire unedogled. Noćna svjetla megalopolisa mogu se vidjeti slikani iz satelita iz svemira.
Čuveni film Frica Langa “Metropolis” iz 1927. godine, najavio je veliku listu naučno fantastičnih ostvarenja, koja opisuju džinovske gradove koji će potpuno prekriti našu planetu. U nekoj bliskoj budućnosti postojaće samo veliki grad poput Ćibe u sajberpank romanu klasiku “Neuromanser” Vilijama Gibsona.
Film “Mračni grad” Aleksa Projasa iz 1998. godine, posebno je zanimljiv sa stanovišta tehnodizajnerske mašte. Na planeti postoji jedan veliki džinovski grad, čije se sve urbane strukture preko noći preslože kao kockice. Velikom dizajnerskom mašinerijom rukovodi neobična grupacija zvana “Stranci”, koji ne samo da preoblikuju izgled megapolisa svake noći, već i ljudima tokom sna izbrišu iz memorije da se tako nešto dešavalo.
Ako bismo pogledali izgled najpopularnijih video igrica u proteklih 20 godina, lako bi utvrdili da tehnodizajneri znatno više koriste gradsku urbanu ikonografiju za svoje akcione scene. Dizajn prirode se podcjenjuje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.